15 Veljača 2012 ~ 11 Comments

Startup – nastavak priče, kako krenuti.

Ideja je prerasla u plan. U timu ste dvojica. Ti si business dio, tvoj kolega je programer, pravi freak. Dogovorili ste vlasničke udjele u novom projektu. On već programira, vaš proizvod dobija prve obrise. Plan koji ste napravili već ste pretresli stotinu puta, napravili već verziju 8.14 – B :). Skinuli ste sve nepotrebne troškove. Odlučili ste štediti skoro ko’ Ministar Bauk, ako ne i više :)

Uložili ste i ulažete sve svoje slobodno a i dio radnog vremena. Dok poslodavac ne skuži :) Satovi spavanja su već postali skupi luksuz. Vaše životni ili bračni partneri su već sigurni da imate nekog drugoga, jer ih s ve više zanemarujete :)  Stari automobil postaje transportno sredstvo u kojem sve češće teglite kojekakve kutije, bakina soba je prva kancelarija a omiljeni kafić postao je sala za sastanke. Priče o nogometu sve više potiskuje sanjarenje o tome kako ćete pokoriti svijet svojim novim projektom. Dosadni ste već i konobarima, ali vaš optimizam ne popušta.

Dijagnoza : akutni poduzetnikoitis u ranoj fazi.

Kako dalje?

U ovoj fazi ste još zaštićeni. U sigurnoj ste zoni i idelano je juriti punom parom naprijed, dok god vas drži optimizam i prilike to dopuštaju. Prihoda još nema, projekt se razvija, sprema se izlazak na tržište, demonstracija vašeg čeda, lagano odmatanje pelene i pokazivanje prvim prijateljima. Pa nakon toga i prvim potencijalnim korisnicima, kupcima. Što jači projekt bude kad izađe iz bakine sobe, veće su šanse za preživljavanje. Ali kad izađe, opasnosti postaju sve veće i veće.  Ja sam iz svoje dječije sobe zarađivao više od mojih roditelja zajedno. Nije bilo najma, telefon su plaćali starci ( dok nisu skužili kako stoje stvari :) ) soba je bila topla, nije bilo računa za struju, vodu i svih ostalih problema i troškova na koje kasnije naletite.

U ovoj fazi trebate odlučiti kako se razvijati dalje. Koji oblik organizacije bi bio odgovarajući za vaš budući business. Obrt? Poduzeće? Koji oblik poduzeća? Najčešći izbor je trgovoačko društvo – poduzeće, organizirano kao društvo sa ograničenom odgovornošću. Ima tu cijela nauka zašto je to dobro, zašto nije, ali moj savjet je – kad je projekt spreman da počne primati novce, tada otvorite d.o.o.

Koda se odlučite, a pretpostavim oda ste se odlučili za d.o.o. – e tada počinje pravi život. Prve dječje bolesti. Prvi susret sa starijim klincem koji vam želi oteti omiljenu igračku. Tjeskoba zbog strogih teta u vrtiću i nove, teške, često neprijateljske okoline. Ali tad počinje i borba. Prve pobjede. I zadovoljstva zbog njih. I prve frustracije. U Hrvatskoj imamo  probleme koji će vam odmah postati jasniji. Kad ste mala – početnička firma – startup, okolina je vrlo neprijateljski raspoložena prema vama. Ne vjerujte pričama iz medija i obećanjima politike. Okolina je neprijateljska i to drastično neprijateljska. Propisi vam ne idu na ruku, procedure također. Sve je suprotno od onoga o čemu ste maštali, ali i dalje uspjeh nije nemoguć. Samo morate revidirati planove. Onaj 8.14.B mora brzo postati 8.15 a i verzija 9.0 već mora biti u razradi. Jer ni jedan plan ne preživi susret s neprijateljem ili bojišnicom. Pa tako neće ni vaš. Budite spremni na to, manje će boljeti. Iskoristite to što ste mali, brzi, zadržite optimizam i prilagodite se novoj situaciji.

Kada ste uvidjeli da je HITRO.HR  sinonim za sve drugo, osim za  brzo i učinkovito i kad ste odlučili potrošiti neplanirane novce na odvjetnika i biljžnika kako bi osnovali d.o.o., shvatite da ni bankarski sustav nije podešen tako da se u njega lako uklopi nova tvrtka. Tete na šalterima najčešće nemaju pojma o privremenim računima, uplatama osnivačkog uloga. Pa sve zbrljaju. I sve traje satima i danima. Čak i nama iskusnijijma, kojima na usluzi stoje privatni bankari, to zna potrajati. Osim ako niste kod mog bankara :) Hvala Jurici! I odvjetnici griješe, pa morate sve ispočetka. Trgovački sud je posebna priča. Oni kao da ne žive na ovom svijetu. Ali welcome to the club :) Šta, mislili ste da su to samo tehnikalije :) He,he… dobro došli u svijet poduzetništva. Probajte se upoznati s dosadnim tehnikalijama i papirologijom, jer s njima ćete se družiti slijedećih godina. I više nego bi to željeli.

No, da vas ne demoraliziram i ne odbijem od polaska na putovanje. Sve se to da riješiti. Sve je to, kad jednom prođe, samo jedno lijepo iskustvo, koje kasnije nekim klincima – novacima – rookijima, prepričavate uz kavu. Kako ste morali firmu nazvati Mobilna Informatika a ne Salespod,  ili Pametni upiti ili Šesto Čulo d.o.o. ili još neki naziv kojeg ćete se kasnije sramiti. Jer ga ni vi nećete moći zapamtiti. A morali ste ga dati vašem prvorođenom. Jer ste popixdili kad su vam treći puta vratili prijedlog. Pa ste firmu nazvali Što prolazi na trgovačkom d.o.o. Jer nikog nije briga što tržište koje napadate ne prepoznaje takve glupe nazive. Ali naš sud prepoznaje samo takve. Dokazano. No, sve je to jedno lijepo iskustvo, koje vas priprema za dalje, jer posao, vas kao novih poduzetnika, prestaje biti samo programiranje ili rad na vašem proizvodu. Posao postaje i rješavanje problema. Koje okolina, negostoljubiva kakva je – iz dana u dan, baca na vaša vrata.

Kad smo kod vrata, morate odrediti i koje će biti sjedište vaše nove tvrtke. Bakina soba? Neki iznajmljeni prostor? Prostor koji dijelite s nekim kolegama koji su već krenuli u poduzetništvo? Možda virtualni ured u kojem ćete samo primati poštu? Opcija je puno, raspitajte se i razmislite. Ako mislite trgovati ili raditi nešto drugo doli samo usluge, provjerite da li za taj prostor i tu djelatnost morate ishoditi MTU ( minimalno tehničke uvjete ). Proguglajte ili odite do nadležne općine, tamo postoji ured za sve, pa i za takve upite. No moj prijedlog je da guglate i sami se učite. Urede lokalne samouprave je IMHO, često bolje zaobići. Kao i sve ostale urede naše divne države. Osim ako vas ne pozovu pod prijetnjom sankcija :)  MTU je za neke djelatnosti obavezan i to je kao vozačka dozvola. Kad vas zaustavi policija, prvo ide “…vozačku i prometnu…” a kad dođe inspekcija, “… MTU i registraciju tvrtke …”. A dalje ide po zaslugama :)

Kad riješite registraciju tvrtke, odaberete banku i uplatite pa potom prebacite osnivački polog na račun za redovito poslovanje, prikupite dokumentaciju sa čudnim skraćenicama ( OIB, NKD i sličn0 ) uredite E-bankarstvo ( nećete valjda nositi potpisane i požigane virmane tetama na šalter ) spremni ste za izbor knjigovođe. Kod knjigovodstva, najgori mogući način je tretirati to kao nužno zlo. Ma to su samo papiri, to ćemo već riješiti… često je jedna od glavnih grešaka poduzetnika – početnika. Knjigovodstvo je osnova za sve kasnije odluke i to morate dobro ustrojiti i prepustiti stručnjacima. I s njima komunicirajte. Puno i često. Pa vam se neće desiti, kao što se nama, iskusnim poslovnim ljudima, desilo s jednim projektom, kojeg smo malo “pustili iz vida”. Pa sad popravljamo štetu.

Kad sam kretao, osoba broj 3 koju sam zaposlio,  bila je knjigovođa. Jasno, radila je i sve uredske poslove, glumila tajnicu te bila multipraktik.  Ta osoba i danas radi kod mene i vodi računovodstvo za nekoliko mojih tvrtki. To je bio jedan od najboljih poteza, jer sad znam gdje mi je što, imam točne i pouzdane podatke i lakše donosim odluke. No, to si ne može svako priuštiti, zato se raspitajte i odaberite kvalitetan knjigovodstveni servis. Po mogućnosti po preporuci nekoga od kolega iz branše. Jer svaka branša ima svoje specifičnosti i teško ćete naći dobru uslugu u servisu koji vodi trgovine mješovitom robom ili klasične obrtnike – ako se bavite izradom aplikacija i planirate većinu proizvoda prodavati na svjetsko tržište, naplaćivati  u devizama i slično.

Sa žiro računom punim novaca ( uplata osnivačkog pologa od 20.000 kn je najčešća opcija kad se kreće s d.o.o. ) odabranim knjigovodstvenim servisom, registriranom tvrtkom glupog imena i poslovnom adresom možete krenuti. Napraviti prve vizitke :) Početi trošiti teško zarađeni polog :) Možete se i zaposliti u vaše malo preduzeće. Zaposliti i rođaka koji je dobio otkaz. Uplatiti i leasing za novi BMW. Što naivci često i učine. Ili početi pridobijati prve klijente, stjecati prve prihode? No o tome u slijedećem krugu. Ne brinite, nema devet krugova :) Pa nije ovo pakao… ali može biti. Ovisi najviše o vama.

Vic koji objašnjava Šesto Čulo d.o.o. i logiku Trgovačkog suda – posebice u Zagrebu.

Dođu dvojica na sud i donesu papire za registraciju. Sutkinja, sva ozarena, veli… E, napokon inovativno i lijepo ime za novu tvrtku. ŠESTO ČULO d.o.o. Super. Svi dolaze sa nekim neinventivnim i dosadnim imenima poput Ivan i Marina d.o.o., Marković & Pavić, Matan i Jarani, pa sve neke skraćenice, imena djece, ali vi…, vi ste tako inovativni. Super.

Ok potpišite ovdje, ovdje potpisuje gospodin Ante Čulo a ovdje Zvonimir Šesto.

11 Responses to “Startup – nastavak priče, kako krenuti.”

  1. Dario Krznar 16 Veljača 2012 at 11:51 Permalink

    Odlican clanak.

    Prije 4-5 mjeseci kad sam otvarao firmu najfrustrirajuci dio je bio vezan za HZZ.
    Stojim u uredu “agentice” koju su mi dodjelili i pristojno pokusavam postaviti par pitanja vezano za poticaje.
    Ona se prvo pocela izderavati da to moram rijesiti sa svojom “agenticom”, a nije ni bila svijesna da je to bas ONA. Kad je na mojim papirima vidjela svoje ime te datum za kad su nam zakazali sastanak nasmijala se i rekla “Gospodine na sva pitanja cu vam odgovoriti kad mi dodete na sastanak”. Taj sastanak je bio dogovoren tek za 20ak dana i iskreno meni se nije cekalo 20 dana da postavim dva pitanja. Na svaki moj pokusaj urazumljivanja odgovarala mi je “sve ce te saznati na sastanku gospodine!” i tako 5 puta. Uspjela mi je napomenuti da ne smijem otvarati firmu prije tog sastanaka ukoliko zelim ista od poticaja. Tako je sve stalo, klijenti cekaju fakture, nemam zig, poslovni racun, nista,… a nekoliko projekata u zavrsnoj fazi. Kad je dosao dan velikog sastanka, moja predivna “agentica” mi je dala dva papira na koje sam se potpisao, ona ih je postambiljala i rekla “sad mozete otvoriti firmu”. Tad sam prvi put skakao od srece i kleo sve svetce u isto vrijeme.

    Da ne pricam sto sam prozivio na saletru Hitro.hr,…

    • Sasa 16 Veljača 2012 at 12:41 Permalink

      Bas me zanima prica i sa HITRO.HR
      Ovo je klasičan način kako se ponašaju birokrati po našim ustanovama, a ti isti su, ko za vraga, baš zadućeni za neku pomoć poduzetnicima. Zato stalno molim državu, NE POMAŽITE NAM, to vas skupo košta a nama ne pomaže, još gore, to nam smeta, boli nas i otežava nam život.
      Umjesto glupavih poticaja koje provode nesposobne babe po koojekakvim šaltertima, gdje se mora dolaziti i potpisivati kojekakve papire, čekati mjesecima i onda na kraju ne dobiti ništa ili čak i dobiti nešto – smanjite namete i poreze na rad i zapošljavanje, oslobodite nas nepotrebnih dozvola ili nam iste izdajte ili odbijte u roku od nekoliko dana. Stavite sve te gluposti na internet.
      To bi nam puno više pomoglo, državu bi manje koštalo, a ne bi bilo potrebe za velikim dijelom šaltera.
      Nadam se da će tovja “agentica” sa HZZ birti na popisu od 5.000 koji će grijati stolice u svojoj kući a ne na šalteru HZZ-a.

  2. Dario Krznar 16 Veljača 2012 at 16:58 Permalink

    Nije da nekom zelim zlo, ali burno reagiram na ljude kojima je takvo maltretiranje sport.
    Ono sto je mene iznenadilo je to sto sve te ustanove i njihovi odjeli kao da nemaju veze jedni sa drugima.
    Kad sam isao saznati sto je sa isplatom poticaja 4 puta su me prespajali po kojekakvim odjelima koji na prvu kao da imaju isti naziv, samo tu i tamo koji samoglasnik zamjene. U svakom od tih odjela dobijes pljusku sto si uopce zvao. Jedna je cak pitala odakle mi broj!

    Da nebi ispao negativac, sve se na kraju rijesilo. Bas kao sto kazes u clanku – samo treba puno zivaca i strpljenja.

    Onaj tko je navikao na brzu komunikaciju, replayanje na mailove kako stignu, rijesavanje problema prije nego naprave ozbiljniju stetu – taj ce se izbezumiti kad se proseta po uredima drzavnih ustanova.
    Gledam te silne ljude u FINI i mislim si kako bi ih sve zamjenila jedna ozbiljnija aplikacija. Ruzno ali istinito.

    Sto se tice avantura sa hitro.hr, stvarno mi je neugodno o tome pricati ovako javno. Budemo na jednoj Startup Srijedi.

    • Tonino 3 Listopad 2012 at 19:25 Permalink

      “Gledam te silne ljude u FINI i mislim si kako bi ih sve zamjenila jedna ozbiljnija aplikacija”…
      Izjava je pun pogodak.

  3. Goran 17 Veljača 2012 at 17:46 Permalink

    Kao i obično – baš si me nasmijao sa pričom, posebno jer sam dijelom u njoj i sam sudjelovao. Posao iz dječije sobe koji si razvio i otišao u vojsku sam, skupa sa dragim nam ocem, uništio u roku cca 7 dana, može biti i prije. U stvari, kad bolje razmislim umro je onog dana kad si otišao u JNA.
    Što se tiče imena firme – heheheh, e to je posebna priča. Kao što i sam znaš imao sam barem 20 ljepih i modernih imena. No večina je ili bila zauzeta ili je ime iz nekog razloga bilo neprihvatljivo na Trg. sudu. I sad mi se ime firme zove po prvoj kosti iz medicinskog atlasa koju sam na šalteru trg. suda pronašao. A da ne kažem da su neke kosti i zglobovi već davno zauzeti – reimo rebro ( KBC Rebro Zagreb, glupo ime zar ne ) ili Poliklinika Ligament, ili Akromion ( dio ramena ) u Krapini ili Femur ( natkoljenica ) u Zagrebu. I tako je moja firma zaršila ispod koljena ( al ne na koljenima ) i dobila ime Tibia ( kost u potkoljenici ). Glupo ime, zar ne.
    A knjigovođa – e pa super je kad imaš dobrog knjigovođu. Ja ima takvog, a to je tvoj knjigovođa. Zašto izmišljat toplu vodu :)

    • Sasa 20 Veljača 2012 at 10:40 Permalink

      A, buraz, kako bilo da bilo, moram javno priznati da si bar ime te naše firme dobro smislio. Sviđa mi se. Tibia mi dobro zvuči. Da si više razmišljao i da nije bilo “na prvu” moćžda bi ispalo još gore :)

  4. - 18 Veljača 2012 at 13:57 Permalink

    Može kakav osvrt na clanak o najavi naplate poreza na (zadrzanu) dobit – sto (ni)je tocno, koje su posljedice, hoce li se novac isisati i kapital “pobjeci” preko granice, perspektiva malog poduzetnistva…
    http://www.vecernji.hr/biznis/tvrtke-zure-isplatu-dobiti-da-izbjegnu-porez-clanak-378176

    • Sasa 20 Veljača 2012 at 10:33 Permalink

      Većina poduzetnika i poslodavaca s kojima sam komunicirao na tu temu, slaže se da je ( sve govorimo na osnovu do sada dostupnih informacija, jer zakonski prijedlog nije nužno jednak konačnom zakonu koji se objavi u NN, a kasnije se često dodatno daju tumačenja nadležnih ministarstava )ovaj prijedlog, koji uključuje svaku isplatu malo čudan. U najmanju ruku. On kažnjava sve koji su do sadsa zadržavali dobit i nisu je isplaćivali. No, dobro je da postoji dovoljno vremena za isplatiti istu, ako se želi, bez ulaska u porezne škare. Samo treba donesti odluku, formalno je sročiti i odložiti u arhivu – o isplati dobiti. S iznosom likvidnosti ( novcem na računu ) isplaćujete tu dobit i odmah isti iznos vraćate u vlastite pozajmice tvrtci. Ako trerba, nekoliko krugova, dok ne zatvorite iznos koji ste odlukom o isplati definirali. Ako pak ostavite dobit, postoji mogućnost da istu kasnije upišete u temeljni kapital, pa da ostane trajno u firmi, bez plaćanja poreza i prireza. Odluka je na vama, vremena ima, ne previše i treba brzo raditi.
      Što se tiče “bijega” kapitala preko granice, isti je već krenuo, samom najavom. No ništa spektakularno, novac uvijek traži mjesto na kojem mu je lijepo :) Porezna politika je samo jedan od načina usmjeravanja tijeka kapitala, ali nikako jedini. Ovaj potez vlade će kratkoročno popraviti porezne prihode ( jer će sad puno firmi predati završni račun i platiti poreze i doprinose cca 2 mjeseca ranije ) ali će dugoročno smanjiti atraktivnost Hrvatske kao mjesta za ulaganje. Iako, ponavljam, porez na dobit je samo jedan zupčanik u cijelom stroju koji pokreće poduzetnika na investiciju. Bitan, ali ipak samo dio cijelog sklopa.

  5. Mateo Perak 20 Veljača 2012 at 22:00 Permalink

    Bravo Sasa, clanak je vrh! Zabavn je i meni koji sam vise puta prosao kroz citav proces, a posebno me nasmijao dio sa osnivanjem d.o.o., HITRO.HR, javnim biljeznikom i trgovackim sudom jer je toliko realno opisano da se nema sta dodat:)
    Jos mi je veci vrh to sto svim savjetujem da idu prvo na trgovacki sud sa listom mogucih imena da provjere na salteru barem sto bi trebalo proci kao naziv tvrtke – ali sluzbenica suda ne moze garantirat nista jer sutkinja na kraju odlucuje kad joj predmet dodje na stol pa se ima pravo neslozit sa misljenjem sluzbenice istog tog suda koja bi te kao trebala savjetovat sto prolazi.
    Samo da ovde rjese taj mali djelic procesa umanjili bi muke vecem broju novih poduzetnika. Sjecam se, kod osnivanja prve firme, predmet smo vracali dva puta u proceduru, a to znaci promjenit naziv na kompletnoj dokumentaciji, aktima o imenovanju, statutu, itd… javna biljeznica koja je vodil predmet si je pocupala kosu od muke:) a da ne spominjem koliko je trajalo!!

    • Sasa 6 Ožujak 2012 at 15:05 Permalink

      Pozdrav kolega :)
      Pozdravi nam mr. Kvalkoma :) nadam se da se vratio ziv i zdrav iz Barcelone :)
      Što se tiče toga sa trgovačkim sudom i nekih suludih propisa, već su pokrenute neke inicijative, to se mora maknuti, jert propis oko naziva firme toliko opterećuje,a u stvarnosti, ako tvrtka želi izvoziti i imati naziv koji i nije u duhu jezika ili iz mrtvih jezika ( i oni su potrošeni, praktički nema riječi iz imenika latinskog ili grčkog, da zvuči smisleno i da niej iskorištena ) onda to treba omogućiti. Tko je sudac da odlučuje o imenu tvrtke? Ako ne vrijeđa javni moral i već nije registrirano, to se treba dopustiti.

  6. Alen 12 Travanj 2012 at 02:30 Permalink

    opet odlican clanak ok pol 4 je ujutro sad sam se navuko moram sve procitat


Leave a Reply