20 veljače 2013 ~ 7 komentara

Startup – 8. dio – Cjeloživotno (m)učenje

Da, onaj dan kad ste krenuli u “privatnike” (Bože, kako mrzim taj izraz, u njemu je spojeno sve ono što nam žele reći oni koji se nikad nisu usudili zaploviti poduzetničkm vodama, barem ne u sferi legalne ekonomije) osudili ste sebe na cjeloživotno (m)učenje. E sad, da li ćete se mučiti, učiti ili se mučiti učeći – ovisi o stavu koji imate. Ako ste pozitivac i poduzetnik iz uvjerenja, ako vam je to poziv, ne posao – onda ćete se manje mučiti. Uživati ćete u učenju, radu na svojem projektu, rastu vaše tvrtke, interakciji sa ljudima i tvrkama u okruženju. Ok, s državom će uživati samo mazohisti. No, ima nas svakakvih.

Učenje, kako ga ja vidim, razlikuje se jako od učenja kako ga vide oni koji podučavaju i  žive od toga. Jako se razlikuje od onog što vas profesori (čast vrlo rijetkim iznimkama) uče na fakultetu. Jako se razlikuje od viđenja onih koji vam prodaju seminare, gostovanja raznih gurua, koji pišu knjige o poslovanju, poduzetništvu i koji su spremni konzultirati vas za šaku dolara. Ili kuna. Nisu svi loši i nepotrebni. Ali, kao i kod investicija u startupe, rizik odabira pravog učitelja je velik. Broj onih koji se samo dobro prodaju je velik. A neukom oku promaknu detalji. Vrag je, opet, u detaljima.

Sam sam prošao i posljediplomski i mnoštvo seminara, predavanja, edukacija. Ima na zidu diploma. Ima i po ladicama. Ima i ožiljaka. Na duši, tijelu i žiro računu. Konzultiralo me. Akreditiralo me. Certificiralo me. Nadziralo me. Revidiralo me i reviziralo. Benčmarkiralo s stranim i domaćim izdajnicima. Nagrađivalo i kažnjavalo. Pa si mislim da imam nešto za reći po tom pitanju. Iako sam daleko od idealnog primjera.

Startupi su “in”

Iz usta najvažnijih ljudi u državi, imao sam prilike zadnjih dana čuti startup, čak možda i previše puta. Još ne smijem otkriti sve detalje, ali čini se da i oni počinju razumjevati. Ne znam je li to dobro ili ne. Znam da će mnogi reći da nije, da su političari samo glupani, nesposobnjakovići i spletkaroši koji su nam sve krivi. I zato što nam je, kako nam je. Ok, možda i jesu krivi. Ali, ja sam nepopravljivi optimist. I zato, što su startupi in, što ih sad spominje i podržava i politika, što polako ulazimo u mainstram, mnogi će se htjeti na vaš startup nakačiti. Ukrcati. Ugraditi. Oni su završili uGrađevinski fakultet. Životnu diplomu iz ugraditeljstva su stekli. Ne piše im na vizitki, ali morate se naučiti prepoznavati takve. Često nose sako i kravatu 🙂 . Imaju priču bolju od mene. Imaju nastup ispeglan do savršenstva.

Prepoznati ćete ih tako, što će vam ono što predlažu biti previše lijepo. Obećati će vam brda i doline. Po tome što će od vas tražiti da platite i kavu koju popijete s njima. Oni iskusniji, koji su već magistrirali na ugraditeljstvu, platiti će prvu kavu ili ručak. Ti su rijeđi, ali su samim time i opasniji. Drugi signal je da će vam odmah pokušati prodati nešto. E sad, kako razlučiti? Oni će vam krenuti prodavati već na prvom koraku. Rijetko na drugom. Investitor će vam prodavati nešto daleko kasnije, daleko skuplje i tek onda ako zajedno napravimo nešto od čega ćemo to platiti. Eventualno. Onaj tko stvarno vjeruje u svoje znanje ili vam želi prodati nešto u što vjeruje da vam je korisno, dati će free tiral. Test period. Neće navaljivati da to kupite odmah, jer samo danas dobijate i set noževa od inox 123/34 vrhunskog čelika 🙂 Prepoznati ćete ih tako što će ih manje zanimati što vi to radite a više će pričati o tome kako oni mogu učiniti sve i svašta za vas. Spominjati će prijatelje na visokim mjestima. Koristiti će mnogo stranih riječi. Plašiti će vas nepoznatim i opasnim svijetom, Mordorom kroz kojeg samo oni znaju put.

Snake oil

Što će vam prodavati? Sve. Najčešće, oni vole prodavati svoje kontakte. Ugrađivati će se na način da vam omoguće sastanak s jako važnim ljudima, za lijepi postotak. Nuditi će vam svoje plaćene savjete, konzultacije, svoje vrijeme. Vrhunske alate za učinovitost. Uglavnom ono što bi ameri nazvali snake oil. Najčešće na mjesečnoj bazi i uz unaprijed definiranu visoku naknadu.  Jasno, njihova prezentacija će vam pokazati da su vam to dali jako jeftino, jer jako puno vrijede. Ali, samo se pitajte, koliko stvarno vrijede vama? Koliko vam mogu donesti na kratki rok? Na dugi rok smo svi mrtvi. A većina startupa će biti mrtva i na kratki rok. Zato, u početku sanjajte dugoročno, ali radite kratkoročno. Tražite i stvari koje će dati kratkoročni efekt, kako bi ono glavno, dugoročno – moglo prosperirati i opstati. Ne smeta i poželjno je da to što radite ima i velik dio dugoročnog efekta. Ali ako radite samo dugoročne stvari, umrijeti ćete od gladi. Jer jesti treba svaki dan.

I sad, dolazimo do učenja. I mučenja. Učite radeći. Učite tražeći i nformacije. Uspoređujte, odvagnite i napravite po svome. Ne slušajte ni političare, ni konzultante ni investitore, ni roditelje, ni porfesore ni mene. Ali svakog od nas poslušajte. Pa odlučite i napravite po svom. I preispitujte. Zašto? Mora li to baš tako? Iskustvo je korisno, ali iskusan čovjek, koji puno zna, rijetko napravi takav potez koji može od muhe napraviti slona. A nekad vam treba ogroman slon. Pa, pokušajte ga napraviti. A muhu i slona valjda već znate razlikovati?

Kako budete išli svojim putem, nuditi će vam učenje. Formalno. Sa diplomama ili potvrdama. I to je u redu. Ti su manje opasni od ugraditelja. Ali su ponekad isto krcatelji. A učenje može prerasti u mučenje. Jer će biti teško primjenjivo a skupo. No, učiti možete jako puno uz svoj posao. Od drugih ljudi sličnih vama. U coworking porstorima. U zajednici koja se radi slično ili potpuno drugačije od vas. Od starijih kolega, koji su voljni slušati i dati vam savijet. Jeftino znanje je nekad skupo, ali skupo znanje je uvijek skupo. A ako je zanimljivo, vezano uz projekt na kojem radite, ako su ljudi od kojih učite opušteni i voljni prenositi znanje, manja je šansa da će učenje biti mučenje.

Nedostatak znanja je fatalan. A kako imate ograničene resurse, tragajte za znanjem koje možete, sada, više nego ikad prije – dobiti besplatno. Prezentacije najboljih su dostupne na slideshareu, youtube nudi fantastičan izbor svega što vam treba i ne treba. Već te dvije stvari vam mogu dati, ako ste voljni tražiti, koliko nekad ne bi stekli godinama idući po predavanjima.

Učiti ćete na greškama. Svojim i tuđim. Što više na tuđim, to bolje. Procjenite troškove jednog i drugog. Nikad nećete biti sigurni, ali bar razmišljajte o tome. Računajte, razmotrite opcije.

Plaćajte po rezultatima

I uvijek pokušajte procjeniti tko vas traži novce a ne jamči rezultat. Nekad ćete morati i tako poslovati. Ali što manje tako, tim bolje. Uvijek je bolje dati više u apsolutnom iznosu od nečega što je veliki dobitak za vas, nego manje za nešto što vam i nije bilo korisno. A to možete samo ako plaćate po rezultatima. Ako ste naučili, ako ste to znanje primjenili i ako vam je bilo korisno, treba ga i ozbiljno platiti. Ali, to ne znate u početku. Srećom, danas postoje mjerljivi pokazatelji. Konzultant koji tvrdi da njegova metoda drastično povećava ovo ili ono – neka sudjeluje u koristi koju je to povećanje doneslo.

I na kraju. Primjenite znanje. Ako ste u poduzetništvu, većinom niste znanstvenik. Odabrali ste profesionalnu a ne znanstvenu karijeru. Stoga vam je manje bitno objaviti svoje znanje u nekom formalnom obliku, ili steći od toga titulu i hvalu akademske zajednice, a bitnije vam je što prije to primjeniti u praksi i ići na sljedeći korak. U poduzetništvu, znanje koje nije primjenjeno brzo gubi vrijednost. Stoga kapitalizirajte stečena znanja što prije. I što jače. I krenite na nova znanja, novu primjenu, novu kapitalizaciju. Inače (m)učenje nije imalo smisla.

 

7 komentara to “Startup – 8. dio – Cjeloživotno (m)učenje”

  1. Danijel 20 veljače 2013 at 15:28 Permalink

    Ja želim raditi ko vas i stvoriti svoju budučnost. Imam 22 godine i nisam nigdje radio jer me nitko neće zaposliti kad nemam iskustva. Ja želim raditi i naučiti posao te bi bio jako zahvalan kad biste htjeli da zajedno surađujemo, nadam se da ćete mi odgovoriti putem ovog maila koji sam gore naveo .
    Hvala.

  2. Goran 27 veljače 2013 at 19:39 Permalink

    Ja znam put kroz Mordor. I voljan sam ga podjeliti za sve one koji tamo moraju. I ne naplačujem ništa. Moj Mordor me naučio da moram znat o njemu više nego što znaju orci koji ga čuvaju. Moj Mordor je pun propisa, Ugovora, Odluka i nadopuna Odluka, Ispravaka ispravljenih naputaka o odlukama i propisa koje ni orci koji su zaduženi za njih neznaju. No taj Mordor , takav kakav je ima neka svoja pravila. I treba ih upoznat. Da sam ih barem upoznao prije. Bilo bi mi lakše. Najveće je s…nje što u tom Mordoru živim i sa njim radim.

  3. Toni 27 veljače 2013 at 23:22 Permalink

    Da nisam prošli tjedan osobno slušao jednog predavača koji je razvezao o tome kako strukturirati prezentaciju dok istodobno njegova nije bila tako strukturirana – rekao bih da je tekst malo ciničan. Ali ovako… 😀

    Na tržištu edukacija i konzultantskih usluga ima razne ekipe: od onih koje Držić zove “ljudima nahvao” do fenomenalnih ljudi koji stvarno induciraju promjene u drugima. I to one bitne, one koje nam otkrivaju tko smo a da toga prije nismo bili ni svjesni. Meni nema veće poslovne satisfakcije nego kad čujem od polaznika da su uspjeli u nečem što dotad nisu mislili da mogu jer “Nisu oni prodavači” ili “Ne mogu razgovarati o cijeni bez knedle u grlu” ili “Ne bi rado prezentirali pred više od dvoje ljudi”. Oni coachevi i konzultanti koji to uspijevaju vrijede ulaganja i vremena i novca jer pomažu ljudima da preskoče prepreke koje im stoje na putu do uspjeha. Golo znanje u vidu tutorijala je besplatno ili vrlo jeftino. Pomoć da nadiđemo vlastita ograničenja je ipak teže samostalno pronaći ako nisi super-achiever kao, jel, neki 🙂

    • Saša Cvetojević 28 veljače 2013 at 01:02 Permalink

      Ok, svidja mi se stil. Cinizmom na cinika 🙂
      Stav je jasan i legitiman. Vi ocito zivite od svoga rada a taj rad je poducavanje i/ili coaching. Jedan moj dragi prijatelj je zacetnik coachinga u Hrvatskoj i jako postujem njega i njegov rad. Ovo sto kazete je sasvim ok. Ako su ljudi zadovoljni s onim sto su od vas dobili, sto su platili, ako im je ok value for money – pa to je super. Ja upravo pricam o tome, da osim takvih kakav ste vi, postoji i mnogo drugih koji bas i ne daju value for money. A, koliko ljudi, toliko cudi. Mozda je i nekima nakon vaseg predavanja knedla ostala u grlu?
      Pomoc da nadidjemo vlastita ogranicenja je uvijek super, no kako nisu svi super-achieveri, tako nisu svi ni super coachevi kao, jel, neki 🙂
      A ako to nadilazenje mozemo postici bez placanja, ako to mozemo dobiti u zajednici poput coworkinga, ako nam to mogu pomoci i neki koji rade slicno kao i mi, neki koji mentoriraju i prenose znanja iz cistog altruizma (iako je upitno postoje li takvi, slazem se) – nije li to bolje za nekog na pocetku? Jer na pocetku i nemamo bas puno novca, resursi su nam vrlo ograniceni a znanje je skupo. Pogotovo kod, jel, nekih 🙂

      • Toni 28 veljače 2013 at 10:15 Permalink

        If you think education is expensive, try ignorance.
        Derek Curtis Bok

        Ja sam bio relativno mlad kad sam bio došao u poziciju da vodim organizaciju od 40 ljudi. Iako je cijela priča završila uspješno, danas imam osjećaj da sam mogao napraviti triput više da sam tada znao ono što znam danas. Iako tada znanje nije bilo toliko dostupno kao danas – bilo je dovoljno resursa na koje se čovjek mogao osloniti da dobije informacije, znanje o tome kako nešto napraviti. I još važnije – zašto nešto napraviti. No to mi, gledajući iz današnje perspektive, nije bilo dovoljno. Moglo se i bolje da sam investirao vrijeme i nešto novca u one stvari koje su stvarno važne.

        Danas kad radim edukacije često se bavim sličnim otporima kod svojih polaznika. Osobito onih polaznika koje organizacija šalje na edukaciju. Jer programeri bi programirali, liječnici bi liječili, građevinari bi gradili, a ja im pokazujem da su za uspjeh važnije komunikacijske vještine, liderstvo i sl. Mislite da riječi kao “poduzetnik” ili “privatnik” imaju pejorativni prizvuk? Probajte sa riječi “prodavač”. Prema GEM-ovom istraživanju Hrvatska ima vrlo nizak udio kompanija koje su starije od 3,5 godine – samo 70%. To znači da startupi startaju i propadaju munjevito. A zbog čega? Uglavnom zato što ne prodaju dovoljno svojih proizvoda i usluga. Prodaja je motor svakog startupa a većina ljudi ne zna kako ona funkcionira. I uče na vlastitim greškama koje su izuzetno skupe i u toj fazi fatalne. Sigurno skuplje od dobro skrojene edukacije ili coachinga.

        Još jedan problem sa besplatnim stvarima je taj što ih se često percipira kao bezvrijedne. Ako je besplatno – mora da ne vrijedi puno.
        Jednom su na intervjuu pitali Anthony Robbinsa, čovjeka koji je utemeljio coaching industriju, kako to da on ima 100% uspjeha sa svojim klijentima. Ono što ljudi dođu kod njega riješiti – u 100% slučajeva i riješe. Odgovorio je otprilike (pišem po sjećanju) išao ovako: “U našoj organizaciji postoji mnogo izuzetno dobrih coacheva no postoje ljudi koji žele raditi isključivo samnom jer su čuli da postižem izvanredne rezultate. Ja osobno mogu primiti vrlo ograničen broj ljudi pa oni koji žele isključivo mene za coacha moraju platiti oko milijun dolara godišnje. Navala je velika i postoji lista čekanja – čeka se od par mjeseci pa i do godinu dana. Ja primam ljude u svom resortu na Fidžiju tako da oni koji žele raditi samnom moraju proputovati pola svijeta da me vide. I sad kad već platite toliko, čekate mjesecima i proputujete tisuće kilometara do Fidžija da me vidite na sat vremena – kako se nećete promijeniti?”

        • Maja 2 ožujka 2013 at 11:57 Permalink

          Ja sam besplatnim i neformalnim obrazovanjem naučila puni više nego svih onih godina formalnog obrazovanja. Ponekad skupo ne znači i dobro, kao i obratno, besplatno ne znači i loše.
          Uzmimo primjer volontiranja. Svi potiču volontiranje, osobito u zadnje vrijeme. Zašto? Upravo zato što se volontiranjem stječe besplatno znanje u zajednici poput coworkinga i može se obuhvatiti puno različitih područja istovremeno i naučiti puno više nego sjedeći na predavanju. Ali je istovremeno bitno i okruženje ljudi, jer komunikacija s različitim ljudima različitog obrazovanja, znanja i dobnih skupina je izrazito važna.


Leave a Reply