04 travnja 2012 ~ 10 komentara

Startup – 5. dio – kako se, kada i na što fokusirati

Ideje vas i dalje pucaju. Svakodnevno. Tek sad kad ste počeli s poslom, otvaraju se novi horizonti. Mogli bi i ovo. Vidi onaj radi i ono. Gle kako susjedu dobro ide posao. Za početak, othrvajte se zovu skakanja u nešto, zato što to radi netko drugi i zato što se vama čini da mu super ide. Jer često i nije tako, u businessu stvari iznutra ne izgledaju isto kao izvana. Imati ćete dovoljno novih ideja i puteva  u okviru vašeg originalnog projekta.

Dodatni problem fokusiranju je što oni prihodi nikako da stignu rashode. Ma, skoro, svaki mjesec, skoro su stigli. Ali opet – nisu. Vaš prvi zadatak je povećavati prihode. Logično, jer još ni nemate ideje koliki vas troškovi čekaju. Kad krene zaštita na radu, pa dimnjačar dođe, pa neki za deratizaciju, pa atesti ovog i onog, pa prijava za patent, pa zbrinjavanje otpada i tko zna što sve još, trebati će prihoda za sve to pokriti. Zato ganjajte prihode u početku, a troškove jednim okom gledajte, učite o njima i razmišljajte o njima. Za sada.

I tako, ganjajući prihode, skačete na sve što se miče. Ako nešto šušne u obližnjem grmu, evo vas. Okrećete svaki kamen, gledate iza svakog ugla u potrazi za još posla i još prihoda. I to je ok. Pa vas, osim vašeg rješenja, vaš klijent traži još i neki interfejs. Hoće povezivanje vašeg programa sa svojom telefonskom centralom, programom svog kupca i dodatno želi remote namještanje zubne proteze svoje bake. I sve to onlajn u klaudu i sa 24/7 suportom. Da ne bude dosadno 🙂

I sve vi to napravite. I da zadivite korisnika, a zadivljen korisnik je najbolji put do povećanja prihoda, još se, ekstra, spojite na njegovu veš mašinu, tako da bakino zubalo može klackati u ritmu centrifuge 🙂 I on je sretan. Preporuči vas frendu. I onda frend veli, je, je, ali ja imam i sušilicu, kraj veš mašine. I onda idemo dalje sa novim željama….

Pitanje je dokle. Nekima je već prvi korak previše. Ne! Prvi korak i još pokoji korak se mora napraviti. Kod prvih kupaca radite sve! I do bakinog zubala na sušilici, a možda i korak dalje. Time vježbate i sebe i svoj tim. Vi kod prvih kupaca učite, vi dobijate puno više od njih, osim samog novca za vaš proizvod. S njima učite. Na njima se vježbate. I još ste za to plaćeni 🙂 Učite sve, od uočavanja potreba kupaca, navika i poslovnih običaja,  pravilne poslovne komunikacije do rješavanja reklamacija. S njima rastete. Oni su vam vjerovali dok ste bili dva balava mulca iz garaže. Oni vas preporučuju dalje. Oni su za početak posla ključni. I zato ih tretirajte tako.

No, sve lijepo – kratko traje. Uslijed skakanja kao majmun na sve strane, umorite se. Umorite i tim. Umjesto razvoja vašeg proizvoda, vaš partner Marko se bavi specifikacijom veš mašine. Krešo ispituje otpornost zubala pri padu s 1,5 metara na kupaonske pločice. Hmmm.  No, opet i to nije loše. Možda shvatite da su zubala izrazito neotporna na pad sa veš mašine na kupaonske pločice. Sva zubala koja su na tržištu. I da sve bake moraju zato često kupovati nova zubala. Vidi vraga, ako ste poduzetnik, u vama počinje raditi onaj isti poduzetnički duh, koji je pokrenuo cijelu priču od prvog dana. Možda na kraju završite kao vodeći regionalni proizvođač visoko otpornih gebisa. I onda se na jahti budete hvalili kako ste bili naivni i krenuli s programiranjem, a stomatologija za treću dob je budućnost. A vi ste bili vidoviti i zaokrenuli ste na vrijeme 🙂

Zato je dobro svaštariti u početku. Većina projekata u kojima sam ja, ne bavi se onim čime je mislila da će se baviti u početku. Ili se bavi, ali je sve jako drugačije od onog u što su u početku ulagali, za što su mislili da je pravi model. I ti su preživjeli. Neki koji su išli samo na jedan proizvod, jednu grupu, jednu nišu i nisu skrenuli kad su vidjeli svoju veš mašinu, sad ne postoje ili životare.

A kad vidite da ste prešli prvu fazu, kad prihodi pokrivaju troškove i svaki mjesec rastu, kad imate kupca kojeg je preporucio kupac kojem je preporuka stigla od prvog kupca 🙂 onda krenite rezati kanale prodaje i onda krenite na fokusiranje. Možda neki krak prodajne hobotnice izađe kao nova firma, kao spin off, kao novi projekt.

Čak i tada, kod bitnih kuapca, nekad ih zovemo i KA – KEY ACCOUNT – ključni kupci – ostavite dozu fleksibilnosti. Ta doza fleksibilnosti je ono što ves uvijek može diverzificirati od konkurencije. To je onaj delighter, oduševljivač, kojim osigurate da kupac vidi da ste za njega izašli iz okvira. Da je on za vas stvarno KA.

No, ne morate sve raditi sami. Imaju novi klinci u bloku 🙂 Dajte njima da odštrikaju rješenje po mjeri. Neka oni naprave interfejs koji bakinu protezu spaja s mobitelom njenog doktora, kako bi baka žvakala u vrijeme koje doktor odredi i slične ove i inovativne stvari. Vi budite nositelj posla i podugovorite te klince, što bi rekli po naški – autsorsajte 🙂 taj dio razvoja.

I balansirajte. Prilagođavajte se. Mijenjajte stavove pred teretom činjenica. Sve se mijenja, pa se morate mijenjati i vi. I vaša tvrtka. Ako se ne mijenjate i prilagođavate, nećete moći odgovoriti na izazove. Prvo mijenjajte sebe. Učite. Spremajte se preuzeti ulogu direktora. To je u stvari potpuno drugačije i uključuje svašta o čemu nikad niste ni razmišljali kad ste krenuli mijenjati svijet svojim proizvodom. Sljedeći puta malo više o nekim izazovima koji vas čekaju kako vaš startup prerasta u pravi business.

 

10 komentara to “Startup – 5. dio – kako se, kada i na što fokusirati”

  1. Vladimir 10 travnja 2012 at 16:10 Permalink

    Zanimljivo je da kod nas ima veliki broj ulagača u dionice a vrlo mali broj ulagača u projekte, bilo oni startup ili već na nivou relativno uhodane proizvodnje. Veliki postotak ulagača u dionice, koliko god se oni trudili da različitim softwerima, analizama, glasinama, pravilima i iznimkama, teorijama ekonomista ili teorijama kaosa … itd.. itd. uvjere sebe ( ili druge ) da je njihova odluka o ulaganju u neke dionice pametna i isplativa, svjesno ili nesvjesno zapravao vole kockanje. Pitanje koje se tu postavlja je: zašto kapital ima tu snagu da svojeg vlasnika vrlo često gotovo gura na kockanje na tržištu dionica i on to prihvača, iako ima i drugih mogućnosti zarade sa puno većim postotkom sigurnosti i predvidivosti nego tržište dionica. Realnost je na žalost takva, da sa jedne strane postoji kapital koji ne zna šta će sa sobom pa krene u kockanje na tržištu dionica dok sa druge strane postoje projekti koji jednostavno stoje ( i propadaju ) jer ne mogu naći financijere. Zašto je to tako? Vlasnici kapitala jednostavno gledaju druge vlasnike kapitala koji su novac uložili na tržište dionica i na osnovi površnog saznanja da su se neki obogatili ili zaradili na tom tržištu smatraju da će se i njima dogoditi isto ako krenu tim putem. Ali dosta teoretiziranja jer je najbolje na primjeru pokazati kako taj kockarski poriv funkcionira u praksi. Uzet ću za primjer projekt iz područja obnovljivih izvora energije. Zna se da je to danas a još više u budućnosti vrlo interesantno područje razvoja novih tehnologija i proizvoda. Svi su više ili manje upoznati sa vjetroelektranama ( vjetrenjačama ) jer su već prošli kraj njih npr. kod Šibenika ili su ih vidjeli na TV. Međutim mnogi ne znaju za probleme koje imaju današnje vjetrenjače koje se koriste u cijelom svijetu. Pri tome ne mislim na uobičajne probleme buke, servisiranja ili probleme sa pticama nego na tehničko – tehnološke probleme koji se javljaju kod proizvodnje vjetrenjača a eskaliraju sa potrebom za sve većim i snažnijim vjetrenjačama. Današnja prosječna cijena 1 MW snage vjetrenjače je oko 1.100.000 – 1.300.000 eura pa trošak vjetrenjača čini oko 80 % troškova za pokretanje tzv. vjetroparka. Visoka cijena vjetrenjača proizlazi iz vrlo skupe tehnologije izrade njihovih krila gdje se koriste specijalni vrlo skupi materijali i skupa tehnologija proizvodnje. Tu je i problem izuzetno skupog transporta tih krila od proizvođača do mjesta instaliranja. Već danas se za prijevoz krila jače vjetrenjače formira transportna jedinica dugačka 50 – 60 metara pa zamislite transportne probleme i troškove da se to dopremi iz Danske ili Njemačke na neko brdo kod nas ili bilo gdje drugdje. Probajte zamisliti kako će to funkcionirati i koliko koštati kad zbog povečanja snage vjetrenjače krila budu tako velika ( 70 – 75 m ) da će transportna jedinica biti dugačka 90 – 100 metara. Da ne spominjem probleme koje današnje vjetrenjače imaju sa preslabim vjetrom ( ispod 5 m/s ) ili sa prejakim vjetrom kada se umjesto da ga iskorištavaju – isključuju. A sad probajte zamisliti da postoji projekt koji nudi vjetrenjaču i 40% jeftiniju po instaliranom MW, koja gotovo da nema ograničenje u instaliranoj snazi ( za današnje vjetrenjače snaga od 15 MW je ogroman tehnički problem – imat će promjer krila od 150 metara ), koju ne morate proizvoditi u Danskoj ili Njemačkoj i transportirati nego je možete sagraditi na licu mjesta od materijala koji su daleko jeftiniji od onih koji se danas upotrebljavaju, koja za razliku od postoječih vjetrenjača radi i na manjim i na večim brzinama vjetra, koja proizvodi daleko manju buku i nije opasna za ptice i na kraju, ali ne najmanje važno, koju možete cijelu proizvesti u Hrvatskoj ( za one koji ne znaju, Končareva vjetrenjača ima krila kupljena u inozemstvu ). Mislite da tako nešto ne postoji? E pa varate se jer postoji, ovdje u Hrvatskoj, projekt vjetrenjače koja je po svim parametrima bolja od onih koje se sada upotrebljavaju. I to ne neki bezvezan projekt na papiru nego projekt u kojem su izrađene vrhunske kompjuterske simulacije koje gotovo da se ne razlikuju od stvarnosti, pod vodstvom doktora znanosti za područje aerodinamike, projekt za koji je pokrenut postupak patentne zaštite, projekt koji je spreman za izradu prototipa. Vjerojatno ćete pomisliti da projekt košta milijun ili dva milijuna eura. E pa opet se varate. Funkcionalan prototip koji će dati sve relevantne parametre potrebne za daljnju komercijalnu proizvodnju vjetrenjače košta između 80.000 – 100.000 eura, ovisno …. da sada ne ulazim u detalje, nego da steknete dojam o nivou cijene. Neko će se pitati kakve sve to veze ima sa člancima o startup-u koji se objavljuju na ovom blogu. Na žalost ima i te kakve veze a sada ću vam probati objasniti kakve. Kad imate takav projekt i pomislite da će manji problem biti naći financije za to – evo problema. Počnimo po redu: ako niste neka velika firma koja će iz svojih sredstava financirati takav projekt nego ste grupa individualaca koja je uložila svoje ideje, znanje i rad da dovede projekt do nivoa kada treba priječi na izradu prototipa, tu nastaju problemi. Kao što možete pretpostaviti za tu grupu individualaca ulaganje od 80 – 100.000 eura je osnovni problem. I zato oni krenu u potragu za investitorima a prvo što im padne na pamet su kojekakvi državni ili europski fondovi kojima su puna usta poticaja za inovativne projekte i projekte u sferi obnovljivih izvora energije. Ali kao što možete pretpostaviti stvarnost je daleko drugačija – takvi fondovi podupiru zapravo postoječa rješenja ili su natječaji jednom godišnje a rezultati i eventualno financiranje totalno neizvjesni ili morate zadovoljiti takve uvjete da ako ih imate onda vam taj fond niti ne treba ili ne možete uopće dobiti potrebnu visinu sredstava … itd. Uglavnom nikakve koristi od toga. Onda pomislite na banke koje se isto tako žale da nemaju kvalitetnih projekata koje mogu financirati pa su jadne prisiljene posuđivati lovu državi. Pogledate kod njih ali tamo je situacija još gora nego u fondovima, da imamo ono što banke traže napravili bi sami dva prototipa a ne jedan. Onda pomislite na privatne investitore – pa oni su valjda pametniji. Na tržištu dionica imate gomilu ljudi koji su uložili znatna sredstva u kupnju dionica. E tu stupa na snagu kockarski mentalitet jer izgleda da je ulagačima na tržištu dionica lakše kockati se sa budućim vrijednostima dionica nego uložiti u projekt u kojem daleko bolje mogu vidjeti i izračunati profit na osnovu ulaganja u prototip a time i sudjelovati u daljnjoj komercijalizaciji. Imam prijatelja koji je desetak godina bio broker i poznaje dosta tzv. igrača na tržištu dionica ( čak i poprilično jakih ) kojima je skrenuo pažnju na mogući vrlo profitabilni projekt. Međutim reakcija je bila blijeda i gotovo nikakva, daleko ispod zainteresiranosti koju su pokazivali u slučajevima kada im je ukazano na mogućnost da neka dionica poraste za 10% ili tako nekako uz dakako mnogo «ali, možda, ako, vjerojatno» i slične ograde koje uz takvo predviđanje uobičajno idu. U isto vrijeme ne zanima ih projekt u kojem imaju daleko veće šanse da na uloženo zarade neusporedivo više uz daleko veću sigurnost. I tako, izgleda da je kockarski mentalitet zapravo uobičajan način ponašanja investitora u dionice. I tako se kod nas događa nevjerovatna stvar da imamo gomilu vlasnika kapitala koji se sa njim kockaju a svega nekoliko ljudi koji su spremni investirati u projekte. Na žalost, nekoliko ljudi koji investiraju u projekte imaju ograničena sredstva i naravno da će se financirati samo nekoliko projekata. I što je najgore za takve ljude ili projekte jedva da će se čuti. Sa druge strane ogroman kapital je svakodnevno izložen kockanju na tržištu dionica a svi to promatraju sa ogromnim interesom i slave dobitnike kao da su oni napravili vrhunsko djelo. A zapravo su samo zaradili ne stvorivši ništa. Kao u kocki.

  2. Sasa 13 travnja 2012 at 16:37 Permalink

    u stvari, mogao bi se složiti, puno stvari u životu je kocka 🙂

  3. Zeljko 13 travnja 2012 at 21:44 Permalink

    @Vladimir

    Jeste li Vi mozda bili prosle godine na izlozbi u NSB-u? Prema ovom opisu mi se cini kao nesto sto sam tamo vidio i cini mi se zanimljivo. Mislim da mi je tamo izlagac rekao da su bili napravili prototip snage 10kW. Princip je da se sastoji od dva krila koja se pokrecu lijevo-desno (nama rotacije).

    Sto se tice same implementacije koliko sam cuo HEP ne otkupljuje vise od 1MW (zasad) iz obnovljivih izvora energije, a taj kapacitet je vec gotovo u potpunosti popunjen.

    Mozda da okusate srecu negdje van granica lijepe nase…

    • Vladimir 18 travnja 2012 at 20:24 Permalink

      @Zeljko

      Nismo izlagali u NSB a naša vjetrenjača se normalno okreče samo što radi na drugom principu od uobičajnog što nam je i omogućilo da joj karakteristike budu mnogo povoljnije. A što se tiče HEP-a izgleda da su počeli puhati drugi vjetrovi ( bar kako je danas Čačić najavio na aktualnom satu u Saboru ) pa će se napokon pomaknuti ta ekipa tamo koja je više radila protiv obnovljive energije nego za.

      Za sada pokušavamo naći investitora ovdje ali ako nikako ne ide a šta drugo nego ići van …

      • Zeljko 20 travnja 2012 at 20:11 Permalink

        Posto vecina obnovljivih izvora “zivi” zbog drzavnih subvencija, nakon sto je dosla kriza ulagaci su postali oprezniji kako postoji sumnja u nastavak tih subvencija. Cak je i sam Cacic mislim najavio spustanje cijena za kWh iz obnovljivih izvora.

        Ako bi Vasa vjetrenjaca mogla biti konkurentna (ili priblizno konkurentna) i pri cjenama po kWh kao iz konvencionalnih izvora siguran sam da ne bi imali problema sa investitorima (pa cak ni u Hrvatskoj).

        Zato su primjerice hidroelektrane bile izgradivane cak i kad se nije razmisljalo o emisijama CO2, kada su cijene fosilnih goriva bile daleko nize i kada nisu postojale subvencije kakve vidimo danas.

        Imam dva pitanja koja bi mogla zanimati i druge citatelje kao i potencijalne ulagace ukoliko slucajno naidu na ovu stranicu:

        1)
        Koliko bi (prema Vasim proracunima) iznosila objektivno cijena po kWh ako uzmemo primjerice da povrat ukupnih ulaganja mozemo ocekivati nakon 10 godina?

        2)
        Koliko bi iznosio ROI za potencijalne ulagace nakon primjerice 20 godina? (Drzeci se i dalje parametara spomenutih u prvom pitanju.)

  4. Vladimir 21 travnja 2012 at 17:22 Permalink

    Točno je rekao Čačić, subvencije za SOLARNE kolektore i eventualno elektrane i treba smanjiti jer iz tog izvora za sada nema ekonomski isplative energije. Njemačka je uložila ogromna sredstva u solarne panele i nakon godina ulaganja izlazi iz tog smjera jer su im količine energije dobivene na taj način jednostavno preskupe.

    Prednosti naše vjetrenjače ( u odnosu na vjetrenjače koje su sada u upotrebi ) su slijedeče:

    1. Izrada je jeftinija od sadašnjih vjetrenjača ( iste snage ) za barem 40 % ako ne i više ( točno će se znati nakon izrade “funkcionalnog” prototipa ) – što je i cilj prve investicije ( 80 – 100.000 eura ). Naravno može se napraviti manji i jeftiniji prototip ali što je prototip sličniji pravom proizvodu to su podaci koji se dobiju tijekom izrade i rada relevantniji.

    2. Naša vjetrenjača se sklapa na mjestu postavljanja bez većih transportnih troškova i skupe montaže. Transport i montaža krila ( sadašnjih ) vjetrenjača je logistička i troškovna nočna mora.

    3. Problemi servisiranja ( a time i troškovi ) sadašnjih vjetrenjača su izrazito visoki. Generator i ostali sustavi smješteni su vrlo visoko 40 – 50 metara i više i prilično su nepristupačni i problematični za održavanje. Troškovi servisiranja naše vjetrenjače ne bi trebali biti veći od 25% sadašnjih troškova, vjerojatni i manji jer je sve lako dostupno tj. na zemlji.

    4. Osim za upotrebu na kopnu naša vjetrenjača je idealna za upotrebu na moru ( tzv. pučinske vjetroelektrane ) jer ne zahtjeva skupu konstrukciju kao sadašnje vjetrenjače. Sadašnje vjetrenjače koje se postavljaju na moru trebaju plitko more i izuzetno skupu gradnju podmorskih temelja. Zato su sadašnje pučinske vjetrenjače užasno skupe i uopće se ne isplate ako nisu iznad 15 MW ( cca. 150 m promjera krila i više). Naša vjetrenjača se može postaviti bez obzira na dubinu mora a njena cijena i cijena postavljanja im je slična kao na kopnu. Zbog toga se mogu postaviti i manje snage 2, 3, 5 i sl. MW ali i veće od 15 MW, po želji i potrebi. Vjerojatno možete pretpostaviti izvozni potencijal takvog proizvoda.

    5. Naša vjetrenjača iskorištava i manju i veču brzinu vjetra od sadašnjih, koje ne pokrivaju to područje, što naravno povečava količinu proizvedene energije pa time i isplativost.

    Kad se sve to zbroji i oduzme mislimo da bi cijena kwh bila možda malo veća od cijene iz hidroelektrane ali ako se uzmu svi ( sadašnji ) troškovi izgradnje hidroelektrane nismo sigurni da bi čak i trebala biti veća. Prema tome struja iz naše vjetrenjače ne bi ni trebala subvencije. U slučaju postavljanja na moru gotovo smo sigurni da bi cijena kwh iz naše vjetrenjače bila jeftinija od one iz hidroelektrane.

    Največe ulaganje je u prototip a slijedeće ulaganje je u prvu pravu vjetrenjaču. Međutim za ulaganje u pravu ( proizvod ) vjetrenjaču vjerojatno bi se mogao dobiti ili povoljan kredit ili potpora fondova ( kojih ima dosta koji podupiru ovakve proizvode ) ili bi je financirao kupac. Obzirom na sve gore navedene optimalnije karakteristike naše vjetrenjače, prvi profit može se očekivati vjerojetno već od prve proizvedene vjetrenjače. Od druge sigurno. Od slijedečih apsolutno sigurno a naročito od pučinske ( morske )varijante. U tom segmentu tržišta naša vjetrenjača bi potukla sadašnje do nogu.

    Još malo detalja:

    Nema buke koju proizvode sadašnje vjetrenjače a što je veliki problem za okolno stanovništvo

    Nema opasnosti za ptice ( danas se zeleni jako bune zbog toga ).

    Možemo je 100% proizvesti od dijelova koji se proizvode u hrvatskoj.

    I to je ukratko to. Ko voli nek izvoli 🙂

    • Zeljko 21 travnja 2012 at 19:52 Permalink

      Bojim se nekako da je ova vjetrenjaca na neki nacin predobra da bi bila istinita 😀

      Salu na stranu. Iskreno toliko toga u tekstu mi “ne stima” da bez dodatnih i puno uvjerljivijih argumenata ne bih volio ulagati niti u prototip cak i da imam milijardu eura.

      Stvari koje su mi najvise upale u oko (a koje mi mozete razjasniti):

      1)
      “Troškovi servisiranja naše vjetrenjače ne bi trebali biti veći od 25% sadašnjih troškova, vjerojatni i manji jer je sve lako dostupno tj. na zemlji.”
      – Posto se ovdje pretpostavlja neki mehanicki prijenos energije prema dnu vjetrenjace, znaci vise pokretnih dijelova i automatski neizbjezno veci troskovi odrzavanja.

      2)
      “Naša vjetrenjača se može postaviti bez obzira na dubinu mora a njena cijena i cijena postavljanja im je slična kao na kopnu.”
      – Ovo samo znaci da bi ona na neki nacin trebala plutati na povrsini mora ili nesto slicno u sto sumnjam da je prije i do 20 puta skuplje (ako bi uopce bilo izvedivo).

      3)
      “Zbog toga se mogu postaviti i manje snage 2, 3, 5 i sl.”
      – Mislim da je upravo poanta da se na moru postavljaju sto vece snage.

      4)
      “Vjerojatno možete pretpostaviti izvozni potencijal takvog proizvoda.”
      – Izvozni potencijal je gotovo nepostojeci. (Po principu: ako se moze proizvesti u Hrvatskoj sa gotovo nepostojecom inustrijom moze se bilo gdje.)

      5)
      “Obzirom na sve gore navedene optimalnije karakteristike naše vjetrenjače, prvi profit može se očekivati vjerojetno već od prve proizvedene vjetrenjače.”
      – Zasto vjerojatno? I kakve veze ima broj vjetrenjaca? Ako je jedna vjetrenjaca neprofitabilna, njih deset ce biti jos deset puta neprofitabilnije.

      6)
      “Nema buke koju proizvode sadašnje vjetrenjače a što je veliki problem za okolno stanovništvo”
      – Kada obicnom grancicom ili sibom prodem malo brze kroz zrak ona proizvodi zvuk. Na koji nacin to nece proizvoditi krilo od 50m koje ide puno brze?

      7)
      “Nema opasnosti za ptice ( danas se zeleni jako bune zbog toga ).”
      – Nema trenutno opasnosti niti od “obicnih” vjetroelektrana iako se zeleni usprkos tome jako bune.

  5. Vladimir 22 travnja 2012 at 15:16 Permalink

    Od 1. do 7. krivo. Nemam namjeru napucavat se za laicima po blogu. Nitko te ne tjera da vjerujes ni da ulazes. Gotova diskusija.

  6. Zeljko 22 travnja 2012 at 17:57 Permalink

    OK.

    Hvala na dosad ukazanom strpljenju.

    LP

  7. - 14 svibnja 2012 at 20:48 Permalink

    Postoje razni pristup za rješenje smanjenja buke, od posebnih materijal preko trikova sa supepozicijom valova (i poništavanjem suprotnih faza)…
    Noctua je poznata kao porizvođač kvalitetnih i tihih hladnjaka/ventilatora za osobna računala. evo malo kako pojašnjavaju svoj pristup dizajnu krila i kako utječe na smanjenje buke:
    http://noctua.at/main.php?show=nf_p14_blade_design&lng=en
    @vladimir, lijepo napravi sajt s opisom da se ljudi mogu informirat – možeš iskoristiti Sašin naklikaj.com – pa da ne raspravljamo napamet.
    Jesi li gledao CORDIS FP7 i CIP programe?
    Znam kako je baš FP7 namijenjen istraživačkim projektima i izradi prototipova… Ali iz iskustva kolega-poduzetnika ispada kako ti je lakše i siplativije biti OEM provajder za poznatog proizvođača (Siemens, GE – ili možda Noctua he he) nego se sam probijati na tržište. Kad stekneš novac i iskustvo, te se i pročuje za tebe, onda kreneš samostalno (kao što su napravili HTC i Huawei u industriji mobitela).
    Uostalom, Saša je već uložio lovu u svemirsku (odnosno stratosfernu) tehnologiju, dakle možeš ga uvjeriti ako stvaro to drži vodu 🙂


Leave a Reply