23 ožujka 2012 ~ 3 komentara

Startup – 4.dio – Lova stiže,veselje je sve bliže…

Prebrodili ste prve muke. Novac sad već redovito pristiže na vaš račun. Imate stalne i ponavljajuće kupce. Novi dolaze. Imate osjećaj da navaljuju na vas. Traže nove proizvode. Vi u želji da na sve odgovorite, skačete k’o majmun na trampolinu. Kako nedavno reče Hrvoje Bujas, osjećate se k’o da vam je već slijedeći korak sjedenje na jahti s Billom Gatesom. Slika kako zavaljeni pijete šampanjac  s starim drugom Billom, mota vam se po glavi. Svijet je vaš. I dobro je da je tako. Ta vas slika nosi dalje. No, neće još dugo ( TBFovci bi rekli – niste uzeli lijek, a okreće na jugo ).  Dok ta lijepa slika skroz ne izbljedi,  iskoristite zamah koji imate, kako bi počeli poslagivati stvari u vaše malo preduzeće.

Kad ste krenuli, frend i vi, niste napravili ni međusobni ugovor. OK, jeste, nešto je susjedina mama – odvjetnica, složila, da imate za registrirati firmu. Ali niste vi to ni ozbiljnije čitali. Ne znate ni gdje je taj glupi papir. Ako niste prije, sad je krajnje vrijeme da razmotrite odnose, za početak – odnose vas dvojice – osnivača. Sad, dok je još dobro, dok ste mali i dok od posla i sanjarenja ni ne vidite što sve nailazi. Tko radi što, tko će raditi što, tko ima pravo na što – dogovarajte što prije. Kako ćete dijeliti, kad za dijelenje nečega bude. Ili kako ćete dijeliti ako se krenete rastajati. Podjela plijena je nešto zbog čega ste u ovu bitku i krenuli. Uvijek to imajte na umu. OK, htjeli ste i promjeniti svijet, pokazati bivšem musavom šefu na starom državnom poslu tko je u stvari gazda, ostaviti trag u vremenu i prostoru i još neke stvari koje ste usput zaboravili. Lijepo sjednite, zajedno s partnerom, u miru i gruntajte. Što ako ovo, što ako ono. Ja sam težak za ustati u jutro, pa neću dolaziti na posao u 8, ali ću raditi po noći. Je li ti to smeta, kompa? Raditi ćemo za minimalnu plaću do trenutka X a onda ćemo si platiti Y kuna, slažeš li se frende? Dobit ćemo dijeliti ovako – bratski, ne pola pola :). Ostaviti ćemo toliko % firme sa strane, za nagradu prvim zaposlenicima koji će dijeliti naš san. I postati suvlasnici u njemu. Ima puno stvari za razgovor. I sve na papir. I kod bilježnika odnesti. Što prije.

No,sve to s partnerom, to je samo plan za budućnost. Daleku budućnost. Nikako i ništa ne dijelite sada. Novac koji stiže nije vaš novac. Uplate kupaca i korisnika nisu novci za kupnju novog auta. Niti za uzeti veliki fancy prostor u najam. I zaposliti tajnicu. Ako već morate nešto od toga trošiti, prvo platite sve ulazne troškove. Platite porez. U novcu koji je sjeo na račun je i PDV. A PDV nije vaš. Dobro pazite. Ima tu još davanja i još stvari koje Ministar Financija potražuje od vas. Pitajte one tete ( od baba na početku, sad su već tete ) u knjigovodstvu 🙂 one bi vam morale znati objasniti. Ako još niste skužili što one rade, onda tražite nove tete. Koje vam znaju sve objasniti i koje imaju vremena za vas.

Platite dobavljače. Pitajte ih za dodatne popuste, ako plaćate ranije ili čak na vrijeme. Čudni poslovni običaji u HR su doveli do toga da oni koji plaćaju na vrijeme postaju rijetke zvjerke. A rijetke su zvijeri na cijeni. Iskoristite to. Od odgode plaćanja se ne živi. Od razlike u cijeni se živi. Od troškova, koji su daleko manji od prihoda, se živi. Ako imate sreće i cash flow vam je rano postao pozitivan, plaćajte prvo dobavljače roba i usluga. Ako vam cash flow ne dopušta plaćanje svima, plaćajte one koje ne možete odgoditi i one koji vam računaju zatezne kamate. Ostale malo odgodite. No ne tako da im se ne javljate na telefon. Iskreno s njima razgovarajte. Objasnite problem. Preslikajte na njih sliku o vlastitoj velikoj budućnosti.  Ok, ne spominjite Billa, neka on ostane samo u vašoj slici 🙂  Neka znaju da su oni sad dio nečega što samo što nije postalo veliko. I što će naručivati još više njihovih usluga. Dobavljači to vole. Često i puše takve priče. Neki. Neki ne. Ali vježbajte moć uvjeravanja. Onaj što je napravio Ipad je cijeli svoj život iskrivljavao stvarnost i time ljudima davao snagu da naprave ono što im se činilo nemogućim. Nije naodmet pokušati, ako ste talent. Ako niste, onda samo zamolite da vas još malo pričekaju. I platite im bar dio računa, da vide da stvarno mislite na njih.

Kad riješite dobavljače, onda platite radnike, ako ih imate. Ako ste samo vi i kolega, onda se stisnite koliko god možete, plaća na minimalac ili budite nezaposleni i radite kao članovi uprave. Jedite kod mame, žicajte od bake, uvalite se curama na stan 🙂 Vi dolazite zadnji u svakom isplatnom redu i vi ste samo formalno radnici. Čak i ako ste jedini radnici. I trošak ste svojoj firmi, opterećenje svom projektu. I ne gušite ga svojim plaćama. Jer možete raditi i bez plaće!  MORATE! Za cilj i viziju s Billom, morate malo istrpiti 🙂

Ako ste u gabuli i ne možete ispoštivati svoje obveze prema ostalim radnicima, sjednite s njima i razgovarajte o tome. Idealno je da tada dođete s novim Mercedesom i da na ruci imate novi Rolex. Zlatni. Zapalite skupu cigaru, ponudite ih konjakom ( bar XO ) te zavaljeni u novu dizajnersku fotelju svog netom uređenog ureda, počnite razgovor o tome kako im ne možete dati plaću. Tako rade budale. Ako želite ispasti budala i otjerati sve normalne i pametne kolege, to je pravi put. Ako to ne želite, onda probajte napraviti baš suprotno. Ljudi cijene onog koji zna jurnuti derući se ZAMNOM, a ne onog koji će iz rova vikati NAPRIJED i fućkaljkom ih tjerati da pomole glave pred mitraljeze. Ako ste vjerodostojni, ako je situacija stvarno loša, neki će razumjeti. Neki neće. Zapišite si te koji će razumjeti, te  koji će i kad budu loši dani raditi s vama, u svoju bijelu knjižicu. One koji ne razumiju, ne zapisujte nigdje. Pogotovo ne u crnu knjižicu. Oni će ionako otići, prije ili kasnije. Ako i ne možete platiti plaće, napravite suprotno od uvriježenih pravila u Rvackoj. Platite poreze i doprinose. To isto MORATE platiti. Što god pričali o tome da neisplata plaća mora biti kazneno djelo, bitno je da učinite SVE kako bi ih isplatili. Bez fige u džepu. Nitko nikad neće moći kazneno goniti i osuditi nekoga tko je uradio sve što je bilo u njegovoj moći da isplati plaće. Ako tako ne bude, ja ću sve sebe i sve svoje poslove iseliti iz takve zemlje.

No, smanjenje plaća mora biti zadnja mjera. Onima koji su pristali da im zbog dobrobiti projekta koji ste vi osmislili u cilju sjedenja uz bok Billu, uzmete nešto što ste im obećali, a što i vi i oni znate da im pripada, njih kasnije morate nagraditi. Na razne načine. Nekima je i hvala dosta. rijetkima. Neki bi sjedlil s vama i Billom na jahti, bar da mogu kasnije pokazivati sliku komadima 🙂 Neki bi htjeli biti direktori i izdići se iznad kolega. Ima i onih kojima je fleksibilnost radnog vremena najveća nagrada. Razni su načini nagrađivanja, ali nagrađivanje ide tek i ako se izvučete iz gabule. Ako se ne izvučete, vi ćete biti ti koji ćete najlošije proći. Osim ako ste istrenirani na nekoliko proteklih propadanja. I ako imate želudac koji je imao kapetan Coste Concordie koji je izašao s broda prije zadnjeg putnika. No, to je već poduzetnička patologija, pa neću o tome.

Kad ste podmirili državu, dobavljače i radnike i kad to uspjevate iz mjeseca u mjesec, onda imate šansi izbjeći ono što se dešava u ostalih 95% startupa u prvoj godini. Bankrot. Propast.Pušiona.

Što sa onim što ostane? Ako nešto i ostane. Ni to nije za vas ni za kolegu. Neka stoji na računu i neka čeka slijedeći nastavak priče. Vlastito financiranje, ako je isto moguće, temelj je stabilnosti firme, u početku. Ne nudi brzi razvoj, ali ionako ste još u debeloj seed fazi. Novac koji preostane na računu, je predivan ulog za dalje. Često ga, nikad i nigdje, više nećete moći tako oploditi, kao u početku ove pustolovine. I zato, ne žurite sa izvlačenjem novca. Nemojte pokleknuti zovu bijelog Mercedesa i zlatnog Rolexa. Ako ste već taj tip, razmišljajte da ćete, ako dobro okrenete tu lovu koja stoji u tvrtci, moći kupiti ne Mercedes, nego Maybach – čak i novi, ako ga krenu proizvoditi. I možda shvatite da ima skupljih i luksuznijih satova od Rolexa. A manje napadnih 🙂

U slijedećem nastavku malo više oko fokusiranja u poslu. Sjetite se onog skakanja i majmuna na trampolinu. Lijepo je majmunu skakati, no kakva je korist od toga? Svaki skok, bez koordinacije i smisla, ga baca na drugu stranu trampolina. I taman kad mu fali još jedan skok da dosegne bananu, odleti u krivom smjeru. Pa opet ispočetka. Pritom maše rukama, hvata banane, ali sve mu izmiču, ispadaju, jer se ne može koncentrirati.

3 komentara to “Startup – 4.dio – Lova stiže,veselje je sve bliže…”

  1. Marko 23 ožujka 2012 at 23:12 Permalink

    Odlično napisano…..

  2. Dominik 9 listopada 2012 at 13:58 Permalink

    Odlična serija članaka. Možete li samo pojasniti ovaj dio o radu bez plaće, zar je to dopušpteno, zar nije zakonom propisano kako doo mora imati direktora na minimalnoj plači (naravno ako ne radi negdje drugo). Kako je kod nas regulirano volontiranje, ili da to postavim primitivnije: kako je zakonski regulirana moja želja da radim za sebe (ili za drugoga) besplatno?

    • Saša Cvetojević 10 listopada 2012 at 13:15 Permalink

      Nisam pravnik, pa ću odgovoriti načelno. Možete biti direktor u d.o.o. u bez zasnivanja radnog odnosa ( a samim time i bez plaće ) ako je vaš radni odnos i plaćanje doprinosa regulirano na drugi način ( zaposlenje u nekoj drugoj firmi itd ). Ako niste zaposleni, firma nema prihoda kojima bi mogla pokriti vaše zaposlenje, nemate reguliran status na neki drugi način, nemojte biti direktor firme. Budite prokurist, on praktički može gotovo sve kao direktor, a za direktora postavite neku osobu koja ima zaposlenje i u koju imate povjerenje – člana porodice ili partnera u poslu itd. Sama promjena – opoziv ili ostavka direktora kasnije je manji trošak od poreza i doprinosa na jednu mjesečnu plaću. No, ako možete ostvarivati prihode koji mogu pokriti prokleto visok trošak 🙂 vašeg rada i rada drugih u vašoj tvrtci, obavezno regulirajte to na način da ste sami direktor, zaposlen u tvrtci, sa plaćom koju zaslužujete i koju tvrtka može financirati. U protivnom, dolazite pod udar vrlo rigoroznih, nedavno donesenih propisa o neisplatama plaća.


Leave a Reply