15 svibnja 2012 ~ 12 komentara

Robovlasništvo, volontiranje, internship i slične strane riječi

S obzirom da je prošli petak izglasan Zakon o poticanju zapošljavanja, ovim putem se ponovo osvrćem na vrlo ružne komentare u mnogim medijima koji poduzetničku klimu u zemlji čine još lošijom i nepotrebno prave probleme ovom dijelu gospodarstva koji još kako-tako funkcionira i financira (najvećim dijelom) i one koji se na njega najviše ljute.

14. travnja 2012 godine na Facebook profilu Poslovno objavio sam komentar sljedećeg sadržaja:

Postovani studenti,slusajuci vase komentare na Dnevniku,sada, citajuci komentare na Fejsu i razgovarajuci s mnogima od vas, ovim putem izjavljujem – NECU VAS IZRABLJIVATI I NECETE BITI MOJI ROBOVI. Kako? Pa ovako. Necu sudjelovati u programu zaposljavanja pripravnika. Necu placati ni 1600 ni manje ni vise kuna. Necu vam biti mentor ( bar ne vama koji se bojite robovlasnistva i koji ste protiv ovog programa ). Necu raditi zbog vas program usavrsavanja. Necu zbog vas biti pod prismotrom a vi necete zbog mene ici na intervjue svaka 2-3 mjeseca, na kojima bi izjavljivali da li vas iskoristavam i da li radite nesto pametno ili mi kuhate kavu. pitate se zasto? Pa, kavu ne pijem, imam tajnicu koja odradjuje one poslove kojih se vi grozite ( a sigurno bi ih daleko radili od moje Vesne ) i uopce vas ne trebam. Necu se na vama obogatiti, jer sam vec prilicno bogat. No,vi od mene i mojih kolega necete nauciti. A mogli ste puno. I necete dobiti u zivotopis iskustvo rada u nekim pametnim i perspektivnim tvrrkama u kojima ja odlucujem o zaposljavanju. Necete dobiti ni mogucnost da ja, poznati gonic robova, uocim vase potencijale. Koje mozda ipak imate. Pa vas zaposlim, na neodredjeno-kako inace zaposljavam i platim iznad prosjeka i na vrijeme, kako placam i ostale “robove”. Nego cete i dalje pisati zivotopise iz studentske sobe ili roditeljskog stana. I biti ljuti na drzavu, proklete tajkune, nogometnu reprezentaciju, ministre i sve oko vas koji nikako ne razumiju koliko ste u stvari vrijedni i korisni. Ja cu i dalje zaposljavati i traziti vase kolege koji imaju drugaciji nacin razmisljanja, nekima od njih cu dati desetke ili cak stotine tisuca mojih robovlasnickih kuna, kako bi zajedno napravili nesto. Kad to napravimo, vi cete ionako na to pjunuti, rekavsi kako smo to ili ukrali ili kopirali ili se obogatili na vama ili drugimm jadnima i neshvacenim visoko i skupo obrazovanih ( a vrlo cesto potpuno neiskusnih i besperspektivnih ) mladih ljudi. Sretno vam bilo u trazenju posla. U drzavnoj upravi i njenim zavodima cete svakako kuhati kavu, volontirali ili ne. Kod mene i mnogih koji misle kao ja – necete volontirati, a vrlo vjerojatno – niti raditi.

Komentar je kopiran, onako kako je napisan, (sa svim pravopisnim greškama i tipfelerima :)) u dahu, nakon odgledane reportaže s Dnevnika. U njoj novinar, komentirajući tada još i neobjavljen prijedlog zakona, kojim bi se mladim ljudima sa znanjem a bez prakse omogućilo stjecanje iskustva, traži studente za komentar. Studenti su komentirali uglavnom negativno. Mislim da se radilo o studentima Filozofskog fakulteta, po pozadini iza kamere, činilo mi se tako. Sve se to nastavilo na komentar tzv Akcije mladih http://akcijamladih.org/bolje-grob-nego-rob koja je izuzetno napadački i potpuno neprimjerenim izrazima vrijeđala i omalovažavala poduzetnike, pogotovo one koji bi se usudili koristiti takav model pripravništva. Komentar te, po mojem mišljenju, lijevo anarhistički orjentirane organizacije, prenesli su mnogi mediji. Riječi poput “robovlasnici” “vampiri žedni krvi ” i slične su očito odličan mamac za objave i širenje poruka. Poruka mržnje. I, po meni, umjesto da idu na ispravljanje nepravdi, lopovluka, lošeg odnosa prema radnicima, okolišu itd  i svih drugih odvratnih pojavnosti koji krase i neke od poslodavaca – oni su pozvali na linč.

1600 kn nije plaća, 1600 kn se ne plaća rad, već je to naknada za učenje i stjecanje znanja. Umjesto da plaćaju stjecanje znanja ti ljudi uče uz naknadu. Ako im taj model ne odgovara, ne trebaju ostati ni dana u firmi u kojoj ne dobijaju ništa osim tih 1600 kn. Do sada je to bilo volontiranje za 0 kn, sad je naknada 1600 kn. Jasno da se ovdje radi o praktičnom djelu u kojem se uči radeći pojedine poslove. Ali se prvenstveno stječe iskustvo. I zato to nije plaća. A konstantno slušamo da je to sramotna plaća za rad. E nije. Na zapadu pojam internshipa http://en.wikipedia.org/wiki/Internship je odavno poznat, mi se očito tek navikavamo.

Sam komentar koji sam napisao, izazvao je veliku buru, portali koji su ga prenesli javili su povratno o velikoj posjećenosti, jedan je čak usporedio to s objavom Severininog uradka na Indexu, jer je imao tehničkih problema sa naglim povećanjem aktivnosti. No, jasno je da nam je Seve svima bila draža od ovog mog istupa 🙂 Mnogi su me podržali i još dobijam poruke podrške. Bilo je i prijetnji, hejtova, vrlo ružnih poruka, no sve je to naša stvarnost.

Bez želje za pojašnjenjem bilo čega, samo želim reći da mi je drago da sam potakao vrlo široku raspravu po internetu vezano za ovu temu. Tema i sam prijedlog zakona koji će uskoro stupiti na snagu su bili odlični, ali sada ćemo vidjeti kako će se, zbog ulagivanja raznim strukturama i ubacivanja previše osigurača koji normalnima samo otežavaju a budale ionako ne sprečavaju, iz dobrog prijedloga roditi nešto lošiji zakom, koji će u većem dijelu promašiti svrhu. Tipičan Hrvatski problem. Već viđeno puno puta. Pa će to dežurnim hejterima, prigovaračima i halabukašima samo dati dodatni dokaz kako je sve loše i kako su bili u pravu.

Hvala svima, ne samo onima koji misle kao i ja, već i svima drugima koji su sudjelovali na raspravama i uz obostrano poštovanje iznosili svoje stavove. U takvim raspravama uvijek učim i mislim da me oplemenjuju. Za sada sam i dalje protiv predloženog modela zapošljavanja, čekam konačnu verziju i objavu, pa ću odlučiti. Ovo navodim zbog svih onih koji su pisali da bi željeli baš da im ja budem mentor.

12 komentara to “Robovlasništvo, volontiranje, internship i slične strane riječi”

  1. DAVOR 15 svibnja 2012 at 12:47 Permalink

    sve je to lijepo, no zato postoji praksa na fakultetima i školama di klinci bi trebali to obaviti, a ne sad još i nakon što završe škole opet moraju tak radit sam za tih pišljivih 1600kn.

    • Saša Cvetojević 15 svibnja 2012 at 15:24 Permalink

      Jasno, no sad imamo to sto imamo i ne mozemo vratiti vrijeme u nazad. Jednom, kad skolstvo bude bolje, prica ce biti drugacija. Sada je ovakva kako sam napisao.

  2. poker 15 svibnja 2012 at 13:54 Permalink

    Dobra informacija, hvala.

  3. mlađi referent 15 svibnja 2012 at 20:08 Permalink

    Podrzavam svaki vid plaćanja mladih ljudi u cilju sticanja prakse koju na fakultetu nikad ne bi stekli! Ja sam učestvovao u prvom programu takve vrste u Srbiji i dosta sam naučio za tih 12 meseci, ali nažalost poslodavac nije bio fer, kačila su mi se sva moguća dežurstva i usputni poslovi naravno nikad ništa nisam dobio sem onih 170e(2009 je toliko plaćano učešće u programu) ali mi se isplatilo jer sam posle tog pripravničkog staža prešao u veću firmu sa boljim uslovima od plate do sredstava za rad i to na njihov zahtev iako sam u tu firmu odlazio svega par puta mesečno radi održavanja računara. Ne treba svim privatnicima lepiti etikete izrabljivača i derikoža(većina je takva, nažalost) ima tu i normalnih uspešnih ljudi koji svoju firmu tretiraju kao kuću a zaposlene kao porodicu i po nekom utisku iz razgovora sa kolegama ljudi koji su na brzinu zgrabili neka sredstva i preko noći se obogatili ne mogu biti normalni poslodavci koji imaju osećaj za zaposlenog, to su obično hladne i nefleksibilne organizacije sa strogo definisanim pravilima preko kojih teško prelaze čak i kad nisu u pravu! U slučaju Srbije nije ništa neuobičajeno da na razgovoru za posao dobijete ponudu za volontiranjem iako imate par godina evidentnog iskustva u sličnim firmama, jednostavno većina firmi ide sa devizom ako prođe, prođe i gledaju da zakinu svaki dinar gde god je to izvodljivo a najviše na zaposlenima i dok je takav stav većine poslodavaca neće se promeniti ni mišljenje radnika o njima.

  4. rene 17 svibnja 2012 at 09:55 Permalink

    Ovakvo nešto ima smisla u razvijenim državama i društvu gdje mentalni sklop nije “kako za****ti” i gdje je evolucija već odradila malo više. Zakon se ne piše radi korektne manjine (poput Vas možda) nego društva u cjelini. Potom se rade izmjene i dopune za većinu zloupotrebljivača zakona.

    Tko će biti ovi poslodavci? Call centri u telekomima i kompletna državna uprava? U njoj je već višak radnika, mahom nestručnih za današnje vrijeme. Da bi se to prikrilo, mlađe zaposlenike se polako pretvara u nestručne. To se radi postupno, potpunim nedostatkom projektiranja radnih mjesta i poslovnih procesa i pretvaranjem posla u niz sitnih, jednostavnih postupaka koji ne čine smislenu cjelinu.
    Zatim u takvu strukturu dolazi mladi čovjek raznositi papire za 1600 kn. Međutim, te iste papire raznosi već drugi VSS sa nekoliko godina staža jer stručni poslovi propadaju i sve se svodi na razinu priučenih radnika.

    Inovativnost predstavlja slaganje hrpe papira na drukčiji način i to se ne dopušta (ovo nije izmišljeni primjer). Imamo generaciju punjača polica nakon završenog fakulteta koja se smatra nezahvalnom jer ne želi to raditi. To je stvarnost, a u takvu stvarnost se uvlači ovaj zakon.

  5. - 17 svibnja 2012 at 20:15 Permalink

    Ima zanimljivih argumenata na objema stranama, ovo je siva zona…
    Moje mišljenje jest kako je u pitanju neka igra ispod stola koja ide u korist nekome u sjeni, ne eksponiranim ljudima poput Saše.
    Mladi u RH nisu jobless radi nedostatka iskustva, jer i oni iskusni nemaju posla ili projekata…

  6. Ivan 18 svibnja 2012 at 14:51 Permalink

    Svaka cast Sale ako ces ti postupati tako kako kazes u svom komentaru, ti onda nisi problem, to onda treba dokazati i djelima, ali nece ni taj potencijalni posloprimac propasti bez tebe, jer eto dobit ce tih istih 1600 kuna kod nekog drugog. Lako bi meni bilo radit kod tebe za 1600 kuna, problem su oni poslodavci veliki poduzetnici koji i u okviru sadasnjih zakona izrabljuju svoje radnike!! Pa kako tek onda nebi iskoristili i ovu priliku, nemojmo zivjeti u bajci…

    • Saša Cvetojević 18 svibnja 2012 at 15:32 Permalink

      opet griješiš. Sorry, ali dajte shvatite – NEĆETE RADITI ZA 1600 KN. Od toga počinje sav problem. NEMA RADA, IMA INTERNSHIP!!! Ne znam kako objasniti, pa molim pročitajte sa Wikipedije: Internship is a system of on-the-job training for white-collar and professional careers.[1][2] Internships for professional careers are similar to apprenticeships for trade and vocational jobs. Although interns are typically college or university students, they can also be high school students or post-graduate adults. Rarely, they can even be middle school or in some cases elementary students.
      Generally, the internship works as an exchange of services for experience between the student and his or her employer. Students exchange their cheap or free labor to gain experience in a particular field. They can also use an internship to determine if they have an interest in a particular career, create a network of contacts, or gain school credit. Some interns also find permanent, paid employment with the companies in which they interned. Thus, employers also benefit as experienced interns need little or no training when they begin full-time regular employment.

      Molim te, nemojmo zato brkati pojmove. Ako će itko kod mene raditi, neće raditi za 1600 kn. Nikad. Raditi može za 3000+ kn za osnovne poslove. Plus porezi i doprinosi. Studenti preko student servisa za prebacivanje kutija dobiju za puno radno vrijeme cca 2750 kn. Oni rade, slažu kutije, čiste, pomažu. Ali ako dođeš kod mene kao završeni student i želiš nešto NAUČITI, onda to nije RAD nego stažiranje. I onda ja tebe učim, a ti za uzvrat odradiš i nešto konkretnog posla. Ali ne radiš, rad je samostalno, potpuno, točno izvršavanje svih radnih obveza od prvog dana. A ako si to sposoban raditi, onda nađeš posao i ne stažiraš. Ma sve piše u definiciji pojma.

  7. Petar 5 rujna 2012 at 19:03 Permalink

    Uz dužno poštovanje iskustveno govoreći promjena posla i nije potpuno drugačija od prvoga radnoga odnosa. Prilagodba je naravno puno brža. Druga stvar, iako za to vjerojatno imate pravo malo bi se trebali spustiti na zemlju. Jer ne DAJETE vi nikome plaću, nego je netko ZARAĐUJE. Dakle treba diferencirati rad od davanja. Citiram:”nekima od njih cu dati desetke ili cak stotine tisuca mojih robovlasnickih kuna”.

    Srdačan pozdrav, Petar

    • Saša Cvetojević 6 rujna 2012 at 16:02 Permalink

      Poštovani Petre,
      Ne bih se složio s Vašim komentarom.
      1. Promjena posla je daleko brža i bezbolnija nego prvo zaposlenje. Uopće ne pričamo o učenju konkretnih stvari vezano za pojedino radno mjesto. Kad se prvi put kreće, govorim iz iskustva kao netko tko je aktivno sudjelovao u zapošljavanju preko 200 ljudi do sada i koji je aktivno mentorirao preko 50 ljudi od zapošljavanja preko uvođenja u posao do samostalnog rada ( i potpunih početnika i ljdui koji su mijenjali firme do ljudi koji su mjenjnali branše ) mora se savladati osnovne stvari, koje se ne nauče na fakultetu ni u školi, a neki ne nauče ni kod kuće. Od načina razgovaranja, javljanja na telefon, komunikacija sa strankama pisanim putem, korištenja maila, skypea, MS Office alata… do kompletnog seta radnih navika. od činjenice da se na posao ne treba kasniti, do toga da se nekome treba javiti kad se ide s posla itd.
      2. Nikome ja ne dajem plaću. Tu ste potpuno u pravu. Ford je davno rekao da plaću ne daje poslodavac, plaću daju kupci i korisnici naših usluga. No, promašili ste bit. Ako pogledate malo ostale postove, vidjeti ćete da se ja bavim investiranjem. I pod citiranim tekstom sam mislio na iznose koje ću dati i koje sam dao na upravljanje, trošenje, korištenje – izaberite izraz, nekim od ljudi koji su potpuni početnici.
      3. O spuštanju na zemlju mogu govoriti samo oni koji me poznaju. Ja smatram da sam previše na zemlji, kad se usporedim s mnogima oko sebe koji nosevima paraju nebo, a iza sebe imaju samo praznu priču ili spaljenu zemlju. Inače, ton kojim nekome koga i ne poznajete, u javnoj komunikaciji, poručujete da se spusti na zemlju, govori puno više o vamam, nego o meni.

      Srdačan pozdrav.

  8. Petar 6 rujna 2012 at 18:58 Permalink

    G. Cvetojević, nisam Vas mislio uvrijediti, a ako ste vi to tako shvatili, ispričavam se na krivom izražavanju. Naime, spuštanje na zemlju ne mora nikako biti negativistički komentar i odnosio se isključivo na nezgodan pojam davanja plaće (zazvučalo mi je bahato). Inače vrlo dobar blog kojega rado čitam. Nema potrebe za negativom koje ionako ima previše u ovo teško vrijeme.

    Još jedan veliki plus od mene prema vama je što za razliku od mnogih i uz puno posla kojeg imate nađete vremena komentirati manje ili veće gluposti koji ljudi komentiraju. Neki ne odgovaraju ni na službeno potpisane repetativne upite.

    Srdačan pozdrav,

    Petar


Leave a Reply