22 prosinca 2011 ~ 5 Comments

Poduzetništvo po HGK-u i HRT-u

Pozdrav svima. Poduzetnicima i onima koji to planiraju postati. I zaposlenicima u HGK. I na javnoj TV. Baš mi je lijepo biti poduzetnik. Osjećam se jako korisnim. I zato pozivam sve gore navedene, da ako nisu – postanu poduzetnici što prije.

Ali ne onako kako su poduzetni na HTV-u i u HGK-u. Nego, onako, baš za pravo, registrirani poduzetnici. Jer, vidim da imaju naši komoraši i hatevejci puno progresivnih, poduzetničkih ideja. Čast izuzetcima. No, ovi koji imaju ideje, dobro je da prvo vježbaju na nama, na pravim poduzetnicima.

Zamislite liječnika, neurokirurga, koji bi mogao vježbati lobotomiju na živim pacijentima. I to ne dobrovoljcima, već na bilo kome koga izabere iz gomile, jer, eto, svi moraju sudjelovati u njegovom pokusu. I nakon par manje ili više uspješnih lobotomija (ne mislim na spomenutom liječniku, već na pacijentima) dotični bi bio pravi stručnjak lobotomije i mogao bi se baciti u poduzetničke vode, otvoriti polikliniku za lobotomiju i kopanje nosa. I možda čak dobiti ugovor sa HZZO-om. No o HZZO-u drugom prilikom, danas malo više o javnoj televiziji i obvezatnoj nam komori.

Mailbox

Posebno me inspirirao upitnik koji HGK, putem neke tvrtke za upitkivanje, zatrpavanjem mog prepunog emajla, šalje na moju tvrtku. I lijepo, ali nepristojno (ponavljajući mail u nedogled), traži da ispunim upitnik o zadovoljstvu mene, kao njihovog člana i korisnika njihovih usluga. Svi koji ste poduzetnici, imate vlastite tvrtke, znate kako je to dobra i korisna institucija, taj HGK. Nema netko da ne zna za njega. Ako i ne zna, podsjete ga dragi ljudi iz porezne uprave, kojima je to u opisu posla.

Ali ne prečesto. Taman kad se skupi kamata, pa kad tražite potvrdu o plaćenim porezima i doprinosima ili kad vam dođu u porezni nadzor. Kao što će doći meni, kad napišem još koji ovakav blog. Stalno si mislim, kako da ja nagovorim državnu instituciju da radi naplatu i za moju tvrtku. Pa pročitam baš članak da su na nekom računu u PBZ-u zaboravili pola milje DEM (da njemačkih maraka) oduzetih narko dileru u sporu još tamo devedesetih. I odmah mi je drago što se sami brinemo o naplati svojih potraživanja.

Plaćanje računa

No, imate li sreće i ako nadasve sposobni i agilni djelatnici HGK uspiju naći vašu emajl adresu, dobiti ćete ponekad i neki upitnik. Ako uspiju pogoditi adresu vaše tvrtke, poslati će vam i lijepe novine, zamotane u prozirnu folju. U kojima pišu neki moji kolege. Inače dobri novinari. Problem je da mene i mojih nekoliko tvrtki, nisu nalazili godinama. Nema me. Nestao ja. Pogotovo kad sam se preselio u neku ulicu čudnog imena. Puževa. Zamisli to. Tako sporo ime, da novine već zastare dok dođu do nje. I recikliraju se same od sebe. I tako, nakon poziva kolegi novinaru, malo urgiranja, prije koju godinu, počeo ja i te novine primati. I čak na internet mi iste šalju. Emajlom. Nema šta. Prava vrijednost za novac koji mi popale svake godine i svakog mjeseca. I onda mene, kao jednog od barakaša HUP-a, gdje sam dobrovoljno već desetak godina, gdje plaćam članarinu jer vjerujem da je to ispravno (ok, ponekad sam malo poljuljan i u toj vjeri, ali ajde…) oni opetovano pitaju da ispunim upitnik.

I eto. Ispunim im ga ja. Pitanja sve divna i krasna. Pa kako ste zadovoljni uslugama? Pa koja je najkorisnija usluga HGK? Pa ocijenite koliko vam HGK pomaže u svakodnevnom radu? Pa koliko su djelatnici ljubazni i stručni? I onda, ako ne napišete ni jednu uslugu koja je najdivnija i najkrasnija, ne možete završiti upitnik.Što predmnijeva da postoji neka koja vam je najdivnija i najkrasnija. Divno sročen upitnik. Baš po mjeri očekivanjih odgovora. I na kraju pitaju glavno pitanje, pitanje svih pitanja. Kad članstvo u HGK ne bi bilo obvezno, da li bi i dalje bili članovi HGK? I tu sam ih uhvatio.

Bilo je ponuđeno otprilike:

a) Da svakako,

b) Dapače (Yes little duck),

c) Kako da ne (How yes no) ….. i slični mogući odgovori. Čudilo me da nije bio i moguć odgovor:

d) Ne samo da bih bio članom, već bi platio i duplu članarinu, te kao akviziter pribavljao nove članove!!! Ognjem i mačem.

Odgovorih na to pitanje s ODLUČNIM MOŽDA. Nikad ne reci nikad. Kad bi stvarno, bar jednom u 22 godine mog registriranog poduzetničkog staža, mogao izmozgati barem jednu konkretnu uslugu ili pomoć – možda bi i ostao član. Ali eto, sklerozan sam. Pa se nisam uspio sjetiti. Ali se rado sjetim 19.000 kuna koje sam im, samo s jedne tvrtke, ove godine već uplatio. Za sve te usluge kojih se ne mogu sjetiti.

Poslovne brige

No, nije to sve. Još jedni divni ljudi, divnog imena HTV ili čak HRT imaju poduzetničke nagone. Poduzimaju sve kako bi nam izbili još koju kunu iz džepa. Pa su opet u gubitku. A kako su javni, onda su naši. A kako su naši, moramo im pomoći. Pa svoji smo si. A svoje uvijek pomažemo. I tako, postoji realan razlog za povećati RTV pretplatu. Svima. Ne samo poduzetnicima.

Ali njima pogotovo. Kuma mi ima frizeraj. Mala poduzetnica. Ok, nije jako visoka, fakat je mala. Osim kad je na štiklama. I ona mora plaćati RTV pretplatu. Jer joj našli mali radio prijemnik. I odmah i kazna i pretplata. I Zamp. Ali o Zampu, kao i HZZO-u i drugim državnim poduzetnicima, drugom prilikom. I mi, u naše malo preduzeće :) plaćamo pretplatu. Ne jednu. Nego nekoliko. Jer imamo automobile. Službene. I u njima radio aparate. I to zna inkasator. Jer je vidio. Čučio je u rano jutro, kad moji vozači kreću na put. I virio u kabine kamiona. Kombija. Pick up-a i pick down-a. I čuo je inkasator kad moji šoferi odvrnu narodnjake. Cecu i Brenu. I onog što pjeva Šampanjac. Sve to sigurno sa HR1 a još češće sa HR3. Jer tamo samo narodnjake deru.

Inače vole moji drajveri slušati i Tschajkovskog i onog drugog sa stranim imenom u g molu i b duru. Većina ih odmah u jutro okrene HR3 i sluša snimku komornog ( ne HGK ) kvarteta iz Lizisinskog. Jer to ide dobro sa škripom kardana i klepetanjem rundajzlera. Koji nije popravljen. Jer HGK i HRT imaju prednost. Njima ne smiješ kasniti. Jer inače ide ovrha. Po vrhu. Do dna. Od poznatog odvjetničkog ureda s minimalno dva prezimena. Čak i ako je u pitanju samo jedna osoba   :)

5 Responses to “Poduzetništvo po HGK-u i HRT-u”

  1. darko 23 prosinca 2011 at 08:53 Permalink

    Nikada nisam bio prvi negdje, no izgleda da je toj praksi došao kraj i da sam prvi na ovom blogu. Dakle: ideja je jako dobra, saznati od insajdera ono što on hoće reći, još ako komunicira s ovakvim komentarina napravio je puno.
    Ono čega se bojim je da sve skrene s teme jer se one glavne stvari ne smiju pisati, kao što se ne smije govoriti o FightClubu. Opet, ako netko počinje, on vjerojatno negdje radi, pa mu ovakvi komentari i potpisivanje mogu štetiti, a pisanje pod pseudonimima je na ovakvom blogu malo neukusno.
    Izvrsno je da je autor iskusan baš u nekom poslu, a ne u pričanju o poslu, čime smo preplavljeni u zadnje vrijeme. Nadam se više materijala iz onoga izvan mainstreama, onoga što ne piše u novinama i na poslovnim blogovima. Nadam se odgovorima na pitanja jer se samo tako može napredovati.
    Konačno želim puno uspjeha u poslu i ovom blogu!

  2. admin 23 prosinca 2011 at 13:33 Permalink

    Hvala. Ako i ne budemo mogli snimiti Fight Klub :) potruditi ću se da bar dam što bolju sliku o njemu :)

    • darko 23 prosinca 2011 at 15:37 Permalink

      :) mislio sam na prvi zakon FightCluba: nikada ne govori o FightClubu :)

  3. admin 23 prosinca 2011 at 17:08 Permalink

    Fight što? Nikad čuo. Ne znam za to. :)

  4. darko 23 prosinca 2011 at 17:21 Permalink

    zaista nema veze, aluzija http://www.imdb.com/title/tt0137523/


Leave a Reply