02 Siječanj 2012 ~ 4 Comments

Ni poduzetnici nisu cvijeće :)

2011 je bila čudna godina. Po mnogim mjerilima. Dobili smo novu vladu. Mnogo mladih ljudi dobilo je mogućnost pokazati da ( možda ) možemo drugačije. No i oni koji su godinama u svojim uredima i manje ili više lijepim foteljama nižeg ranga, te cjela ekipa ispod takvih, moraju shvatiti da promjene moramo napraviti. Ili će promjeniti njih. Možda, jednom, čak i usprkos predivnom zakonu o radu, kojeg su uglavnom ispregovarali oni što i dalje vrište po medijima na spomen svakog rezanja ( pa makar rezali i bladansku tortu ) s ovim koji je tek izašao iz Remetinca, u doba dok su se skupljale ruke za pokretenjivanje Hrvatske.

Nekad me taj zakon podsjeća na zaštitu Ličkih Medvjeda. Ne smiješ im ništa. Čak ni kad ti pojedu ovce, pokolju krave i šetaju po dvorištu. Ali, ja sam samo poslodavac, jasno da bi meni odgovaralo drugačije. No, umišljam si da sam u nekom mikro svijetu bitan. Jer porezi koje plaćam, u usporedbi s porezima koje bih plaćao da ssam izabrao da budem zaposlenik, pa čak i u javnom poduzeću, su neusporedivi. Probati ću, ovjde, javno, u slijedećih mjesec dana, pobrojati što sam sve platio u prošloj godini, kako bi lički i ostali medvjedi mogli neometano razvaljivati po šumama i gorama. Da sam se odlučio zaposliti u HEP-u i čak i dolaziti na posao :) siguran sam da bi manje pridonosio. I sebi i drugima.

No, bar nam je  u turizmu krenulo. Što je odmah zabrinulo voditeljicu Duborvačkog destinacijskog managementa. Pa je prvo, nekom aknetom, zaključila da turistima u Dubrovniku nedostaje kulture. Meni su mnogi već rekli da sam nekulturan. Fakat jesam. Očito nisam dosta u Dubrovniku. A i kad sam bio tamo, fakat mi nije nedostajalo kulture. Ali mi je nedostajalo ribe. Friške. Pa sam morao gostima iz Češke koje sam htio počastiti, objašnjavati da je vrlo teško usred starog Grada, u lučici, kraj mora, servirati frišku ribu. Zamrznutu je lakše. Jer je ispod zidina, u skladištu, lijepo hladno. Pa zamrzivači ne troše puno struje. A gosti troše puno na smeće od hrane, neljubaznog konobara, prljave stoljnjake, preskupo vino.

Jasno da nedostaje kulture. Prvenstveno među onima koji se brinu o gostu. A to je i odraz kulture njihovih poslodavaca. Koji im toleriraju tu  nekulturu prema gostima.  A možda je to i samo zato jer sam mlad. Pa brijem bez veze. Konobaru sam se činio pijan. I dorgiran. Izgledam kao Australac. Ili Novozelanđanin. Put mi svijetla, kosa crvenkasta, na svako drugo pitanje odgovaram sa Yeah, mate… I sve me strah više doći tamo, da ne naletim na Pave. Jer ona naprosto ne podnosi sve mlado i lijepo, ako je nekulturno i balunja po Dubrovniku. A i smetaju turisti s kruizera.

Sve smeta. I bogati i bahati smetaju. Samo fini i kulturni su dobrodošli. Jer bahati će reći konobaru da si nabije tu smrznutu filetiranu patagonijsku ….  kulturni će pojesti i platiti. I dati napojnicu. I svima pričati kako je super bilo. Zato, pojačajmo kulturu u Dubrovniku. Jer tako se razvija destinacijski turizam. Javno izjavljujući da ti i takvi, mladi, partijaneri nisu dobrodošli. Bravo. Još nam turizam kako tako radi, i u najgorim godinama izvlači BDP. u Mladi partijaju u po obali. Dolaze onim jeftinim Ryanairom u Zadar. Pa ja mogu jeftino iz Zadra u London. Nas petero povratna karta za 150 Eura. Bez veze. Fakat nam to ne treba. Nego Croatia Airlinesom za 1000 eura. Po glavi.

Nego, birajmo mi turiste i samo kulturne ljude. I bogate, kulturne i obrazovane Šeike. Koji će stizat privatnim jetovima. I gledati Dubrovačke ljetne igre. Po zimi.

A i poduzetnici su aktivni. Evo, jedan se slikao gol, stavio omču oko vrata i izbacio trbušinu na jumbo plakat. Jer ga inspekcija kresnula sa 27 kila kuna kazne.

A on nije kriv, jer mu oni nisu dali ovaj ili onaj papir. Pa onda on i nije pročitao baš rješenje kako treba. Onda i nije svaki put došao na ročište kod sudca, jer je prezauzet. Pravi poduzetnik. Ne prati zakone, ne skupi dokumentaciju, ne pročita rješenje i onda ne dođe na sud. I dobije kaznu. UUUU. Fakat je on čist, a zločasta administracija ga tlači. Mo’š mislit.

Ja sam isto takav. Jedino što često idem po sudovima. Pojavljujem se na ročištima. Jer svi koji me znaju, znaju da nisam prezaposlen. Vremena k’o plijeve. Mogao bi biti turistički vodič. Za ture po prekršajnim sudovima. Nisam baš za kulturu, ali sudovi me idu. Ne samo u Zagrebu. Bilo me i svuda okolo. Jer sam strašne prekršaje radio. Vozač u kamionu mi nije imao potvrdu da je zaposlen u moje malo preduzeće. Strašno. A bio je zaposlen, naravno. I stvarno i formalno. Godinama već. Ali mora imati papir na kojem piše da je zaposlen. Sa žigom. I mojim potpisom. I to nositi u kamionu. Kao da ga zaustavlja inspekcija rada, ne policija. I super je taj papir, koji se jednom napiše i on vrijedi trajno. Čak i da nije zaposlen, ima čovjek potvrdu :) To je jače i od rodnog lista. Kojeg traže da ne bude stariij od 6 mjeseci. Jer nikad ne znaš, može se promjenit mjesto rođenja.

Nije dosta što ima 12 drugih papira ( doslovno ) pa tahografske listiće od zadnjih mjesec dana, pa sve one za subote i nedelje koje ne vozi, potpisane i požigane od svog nadređenog, pa PP aparat friško atestiran, pa dostavnice i račune za robu, potvrdu i natpis da je vozilo za osobne potrebe i tako to. Fali mu i tajnica. Jer, nije on kriv. On je samo vozač. Nije knjigovođa,ni pravnik ni tajnica. A trebao bi biti. Jer onaj tko je pisao zakon, tako traži. Čudno da nije predvidjeo da svaki vozač mora imati i tajnicu. Sa bar 5 godina radnog iskustva, kao tajnica u kamionima. Pa da zakon bude skroz u skladu s zakonima kakve nam donose.

I još sam groznih stvari radio. Na jednoj spužvi za pranje suđa, što je uvezoh, je pisalo Made in Holland. A moji naljepili naljepnicu Proizvedeno u Mađarskoj. Jer fakat je proizvedeno tamo. I od tamo je mi uvezli. Ali, mrskim europljanima sve je to EU. Ali nama, u pametnoj našoj, nije. Moji skladištari nisu naljepili našu lijepu deklaraciju, sa svim podacima o tome da je to spužva za pranje a ne atomska bomba,  preko originalnog natpisa. Znate, mora sve pisati na hrvatskom. Jer bi netko fakat mogao misliti da je to atomska bomba. Ili mašina za suđe. I doveli smo u zabludu tisuće kupaca naše spužve.  Dok peru suđe s niskozemskim spužvicama, bili su uvjereni da su iste iz Mađarske.

I zato sam ja morao ići objasnit to sudcu za prekršaje. Jednom sam išao i u Kutinu. Objasniti da su ažurni policajci naveli krivo ime mog vozača i registraciju vozila, koje ne posjedujem. Uglavnom, vole me sutkinje. Jer sam mlad. I lijep. I obučem kravatu. A nisam pijan i drogiran. Ko svaki mladi Australijanac. Iako nekada, tako, sam sebi izgledam. Najčešće kad sjedim u rano jutro u čekaonici suda, sa svim pijanim i drogiranim, koji su privedeni večer prije. Jer naljepiti naljepnicu na spužvu 2 cm desno da se ne prekrije stari natpis,to je stvarno gadan prekršaj.

Ovako nešto su i moji napravili, u Zagrebu...Jednom sam išao i kao odgovorna osoba, jer je jedan kamion uhvaćem u strašnom prekršaju. Bio na servisu. Da ga lijepo poprave za tehnički. Ali potrajalo to. Istekao tehnički, ali sve je drugo bilo ok. Osiguranje uplaćeno. I istekao tehnički pregled cijelih 6 sati. I opet prijava. Kao da je kamion mogao letjeti od servisa do najbliže stanice za tehnički pregled. Ali nije na policajcu da misli. On samo primjenjuje. A sud sudi. Srećom po mene.

I tako, krenula nova godiina. I novi zakon o javnoj nabavi. I novi zakon o rokovima plaćanja. I već su to ljudi sve pročitali i razumjeli. Evo, dok pišem, već jedan moj kolega s terena naletio na poštivanje zakona. Veli mu kupac da mora u ugovor staviti da je plaćanje 60 dana. Jer tako kaže zakon. Super je kad se često mijenjaju zakoni. Kad se donose i stavljaju van snage. Doneseš pa povučeš. Kad vidiš da ne ide. Ili kad dreknu oni kojima to ne paše. kao ovaj sa javnim ovršiteljima. Vele, sad će to raditi sudovi. A-ha. Sudovi su poznati po brzini i efikasnosti. I do sad su to super radili. Ali probaš donest zakon. Bar si probao nešto. Pa povučeš kad je gusto.  No harm done. Tebi koji si probao. Nama koji radimo, već je puna kapa. I prilično štete već sa samim balonima. Ali preživjeti ćemo. Samo krenite i dovedite stvari u red.

4 Responses to “Ni poduzetnici nisu cvijeće :)”

  1. Goran 2 Siječanj 2012 at 17:43 Permalink

    Ma stvarno si pretjerao. Kultura u Dubrovniku. PA neće nema valjda na stare ziodine dolazit mladež. Da pije tamo i drogira se. Da ide u skupe klubove i pije vina jeftinoga. I još nedaj bože da traže neki fast food koji radi cijelu noć. Zamilsi da dođe 1000 čeha i 1000 njemaca mladih ( sram ih bilo ) i potroše novce na naše fino ( prejeftino ) vino pa da onda povraćaju na starim zidinama i stvaraju gužvu. Nemože. To je ipak turistički grad. Moraju ići u kazalište i na koncerte klasične glazbe. Takve mlade trebamo. A ne one koji puiju, troše, jedu i hoće muziku i buku po noći. Zamisli da nedaj bože dođe 1000 mladih srba. Pa to bi bilo blisko okupaciji. Nek idu tamo u onu Boku i nek tamo ubiju turizam. Mislim – vidi kak je Crna gora loše prošla u zadnjih par goina. Dolaze im neke jahte i prljaju im more. A priča se da će i krstaši malo mjenjat dubravačku luku za crnosgorsku. Dolaze mladi – samo pijanci i drogeraši. Zamisli idu na godišnji da po noći tulumare a po danu spavaju. Sram ih bilo. I još uz to ima puno koncerata pa lokalni kulturno uzdignut narod nemože da spava. Strahota. Mislim pogledaj samo Novalju i Zrče. Pa cijeli grad je propao otkad sodoma i gomora vladaju na Zrču. Atek ona dva-tri jadna birca tamo. PA skoro pred bankrotom. A i konobari će dobit otkaz, a gazda kaznu jer rade prekovremeno.

  2. admin 2 Siječanj 2012 at 17:50 Permalink

    Da, zaboravih, i Zrće treba zatvoriti. Čemu to? :)

  3. Dino Reić 4 Siječanj 2012 at 17:43 Permalink

    hehe, dobar. malo ti fali arogancije, ali ok.

    • admin 4 Siječanj 2012 at 19:17 Permalink

      Imam i ja svojih dana, ali nije svaki dan – Dan Državnosti :)


Leave a Reply