04 listopada 2012 ~ 2 komentara

Mala birokracija za veliko vjenčanje

Trudimo se na svaki način privući turiste. Yes! Kako da ne. Možda se neki fakat trude. No, drugi se trude iz petnih žila, da oni turisti koji nabasaju k nama, dobiju i dodatna iskustva. Oni im prikazuju u pravom svjetlu našu Malu zemlju za veliki odmor, na mediteranu kakav nikad nije bio.

Prije sedam godina upoznao sam moga sadašnjeg prijatelja, tada poslovnog partnera iz Češke. Vremenom je čisto poslovni odnos prerastao u prijateljstvo. Često je dolazio u Hrvatsku, naučio je jezik. Ove godine je svoju ljubav prema našoj zemlji odlučio pretočiti u organizaciju velikog događaja u svom životu. Odlučio se vjenčati u Hrvatskoj. I mene zamolio da mu budem kum. Tako je počelo 🙁

Izabrali su mjesto na obali, teška romantika. Odlučili se za termin. I onda počinje priča. Koju samo naša birokracija može ispričati. Nije on naivac. I Česi imaju birokraciju. No, moj strah je bio opravdan. Matični ured, Dalmacija, ljeto??? Ne zvuči baš privlačno?

Prvo su se raspitali što treba. Telefonom. Jasno, dobili su potpuno drugačije informacije od onih na internetu. Za početak, čudili su se zašto izvod iz matične kjnige rođenih ili rodni list ili kako se već zove, ne smije biti stariji od 6 mjeseci. Tako nešto. Jasno, pa tijekom života se može desiti da netko shvati da nije rođen u Pragu, nego u San Franciscu. Malo mu se mama zabunila kad ga je upisala i onda se naknadno sjeti. Jako je bitno imati taj papir – ni slučajno da bude star. Sve mora biti friško. Osim ljudi u upravi i njihovog načina rada.

Prvi dolazak je bio sam po sebi zanimljiv. Pokucaju, uđu u kancelariju, pozdrave. Dvije žene za stolovima, jedna priča s nekim likom, druga ne diže glavu od kompjutera. Biti će da ju je Tetris previše zaokupio. I nakon minute stajanja čak i prosječan Čeh shvati da ove ne trzaju. Ni pogleda, ni riječi. Pa izađu van. Nakon par minuta izađe lik i tada shvatiše da je i on bio stranka. Ponovo uđu i počinje priča.

Dobar dan. Mi bi se vjenčali…

Ok, morate potpisati zahtjev, navesti podatke…kad bi bio termin…E, ne može. Morate doći 45 do 30 dana prije termina i onda potpisati zahtjev.

Ali mi smo iz Praga, nije nam baš lako doći. Počne priča o izlasku na teren matičara, na plažu….za svaki korak ona zove šeficu u drugu kancelariju. Traži upute. Nakon petog poziva, normalan bi šef izašao da vidi te dvoglave spodobe koje imaju toliko pitanja. O nečem bezveznom, poput svog vjenčanja. Ipak su to stranci, ne vjenčavaju se ovakvi kod njih svaki dan. Sad mi je jasnije i zašto je tako.

Može vam vaš poslodavac dati potvrdu da ste spriječeni… na to će matičarka.

Uglavnom, nekako se dogovoriše i on kaže… Kako bi se mogao upisati da rezerviram datum?

Ona mu pokaže na običan trodjelni kalendar na prozoru, poklon nekog autoprijevoznika.

Zaokružite datum i upišite prezime 🙂

Koliko će koštati?

E ne znan, to van je po pravilniku i znate….može bit 300 kn, a može biti i 3.000 kn.

3.000 kuna? Pa nije li to puno?

Aaaa, ma neće toliko, ne znan van ja, to van je po pravilniku...

Kako nije baš bio siguran u taj datum upisan na kalendaru i kako se ispostavilo da ta potvrda od poslodavca i ne bi bila najbolje rješenje, moj prijatelj ponovo mjesec dana prije vjenčanja, dolazi u lijepo mjesto malo sjevernije od Spita. Matični ured.

Trebam gospođu XXX.

Gospođa XXX van sidi u kancelariji do nas.

U slijedećoj sjedi stvarno gospođa XXX. Ali nije matičarka. AAAA?

AAAA? Vi trebate Matičarku XXX. Znate to je kancelarija do 🙂

I onda opet kod prve dolaze.

Pa jeste li vi MATIČARKA  XXX?    Aaaa, pa jesan, Ja san,a  šta niste lipo odma pitali.

Već im se čini da je u pitanju skrivena kamera.

Ok, vi bi se vjenčali? Ajmo ispočetka. Kada? Aaaa-ha, u redu. Evo, ispunite zahtjev.

Sreća da moj Čeh zna hrvatski, inače bi bilo zabavno. I oni, dosadni ko muve, opet pitaju. Ma stalno nešto pitaju. Pitaju koliko će to koštati?

A šta van ja znan, a rekla san van da ne znan ja … može bit do 3000 kn … izvali već vidno nervozna matičarka. Ma neće bit tolko…vidit ćete iz rješenja, kad ga donesen…  dodaje još uzimajući papire u koje su oni u 2 minute upisali osobne podatke.

I krene upisivati zapisnik u kompjuter. Prst po prst. Vaše ima T.O.M.A.S. … cijela dva papira upisuje preko pola sata. Telefon zvoni…

A šta me sad zovete, znate, sama san, svi su na godišnjen, iman tu stranke, neki stranci..eee…da,da…ne mogu nikako, ma ne mogu, razumite li vi mene, ne mogu sad, imam puno posla, pišem znate zapisnik…

Isti zapisnik koji bi svatko normalan ispunio preko interneta direktno u njihov sustav. Kad bi oni znali što je internet i kad sustav ne bi bio napravljen preko nekog namještenog tendera iz 1998, te je na nivou funkcionalnosti MS DOSa. I tako, kucajući sa dva prsta, nakon pola sata, zapisnik je u kompjuteru. I možemo  li dobit to rješenje?…  Rješenje? … Aaaaa,  to ne može odmah.

Jasno, treba se tu isto raditi. Jako puno. Iz zapisnika napraviti rješenje. Možda i potpis šefa dobiti. Onog šefa kojeg nikad nema.

Nakon nekoliko dana, prijatelji dolaze ponovo u Matični ured. Evo Rješenja. 5.472,60 kn. I još 200,00 kn naknade. Vidite, ne laže naša birokracija. Lijepo je rekla da sumnja da će biti 3.000 kn. I nije bilo – bilo je duplo.

I kako je prijatelj magistar prava, a završio je i ekonomiju, dao si truda i krenuo čitati pravilnike na koje se pozivaju u rješenju. Trebam li reći da ni nakon nekoliko pokušaja nije uspio doći do cifre. Jasno, za izračun naknade za vjenčanje moraš biti doktor astrofizike ili diplomirani inžinjer birokracije.

Ima još tu priče. Prevodi dokumenata kod službenog prevoditelja, ovjereni kod bilježnika – i to koštalo i uzelo vremena. Pa onda prijatelj zamoli, ok, ako sam donesao ovjere i prijepise, prevedene, poštambiljane i originale na uvid – može li dobiti originale nazad? NE MOŽE! Baš im treba i original dokumenata na češkom. Nek se nađe u arhivi.

Za kraj, već nervozna gospođa ih podsjeća – Znate, potvrdu o uplati morate osobno donesti…..

OSOBNO=????  – sad već vidno iznerviran Čeh zacvili…. Možemo li mailom? ….. Čime? A neee, ne može mailom.Originale van ja treban, gospodine, e. 

Otišao je za Prag. Malo mi se činio nervozan. Nekako ne vjeruje da će se matičar pojaviti. Molio je nekoliko puta da matičarka upiše ime restorana, ali ona veli …. ma ne treba, znamo mi….

Nakon 1000 potrošenih eura opet je dobro, dan dva prije, ići u matični ured pozdraviti drage gospođe i odnesti malo čokolade, kave.  Kakav internet, vrata se, očito, treba otvarati laktovima. I doći punih ruku. Kava i čokolada se još ne šalju internetom. Bar ne kraj najlipšeg mora na svitu.

Za kraj. Sretan sam da je naša država takva. Brižna. Pazi da se ne vjenčavamo na brzinu. Sjetim se samo što se desilo likovima iz Mamurluka. Zato se mora dobro razmisliti. Ne brzati.

Vjenčanje je dobro prošlo. Pojavila se i matičarka. Dovela je i muža. Bio je gladan, čovjek. Mora se nešto izist, nakon napornog puta autom od 4 kilometra. I onda je pomogao da stolić odnesu do obale mora. I umorio se, pa je morao malo popit. Na slikama se svi u Českoj pitaju tko im je taj? Jer je u odjeći koje je bila van standarda ( bilo je vjenčanje u bijelom, a on imao šarenu polo majicu 🙂 ali je na skoro svim slikama 🙁

Prevoditeljica, koja je bila prisutna, rekla mi je da su matični uredi dobili naputak da izlaze u susret strancima i da im što više olakšaju vjenčavanje širom Lijepe Naše. I evo, vidite – prošlo je bez muke. Naputak sve rješava.

2 komentara to “Mala birokracija za veliko vjenčanje”

  1. Olga Štajdohar-Pađen 19 listopada 2012 at 09:29 Permalink

    E stvarno si me nasmijao ovom pričom, tu ima materijala za snimiti humorističku seriju, a i dijalozi su već gotovi. A može poslužiti i kao poduzetnička ideja nekome tko ima dobre živce i puno bombonjera i kava.

    Naš turistički slogan je izgleda točan – Mediteran kakav je nekad bio
    Čekam sljedeći blog
    Olga

  2. Goran 24 listopada 2012 at 14:34 Permalink

    Ma nekužiš – htjelo ga spasiti od ralja braka, a on naivac navaljuje pa navaljuje. I eto mu sad. Platio, izmučio se i dobio. A ak se tek pomisli rastat – kolko tek to košta


Leave a Reply