10 veljače 2012 ~ 2 komentara

Javna ili jadna nabava – nastavak priče

Zadnji blog oko javne nabave je imao najmanje lajkova. Najmanje ga je ljudi preneslo na bilo koji način. Poneki tweet. Skoro ništa. I već si ja pomislim, džaba vremena, ne kuži nitko što sam htio reći ni o čemu ja to opet trkeljam. Umorili se ljudi.

Pa onda krene. Stižu mailovi. Zovu prijatelji. Sretnemo se na Sljemenu na -16 i opet priča krene. O nabavi, javnoj, jadnoj. O tome što ja to pišem na blogu. I kako to da to pišem baš ja. Pa ja sam na strani isporučitelja. A isporučiteljima bi trebalo biti sasvim OK to što država i njeni “Franje” naručuju sve i svašta. Što se ponašaju ko’ pijani bogataši.

I tako shvatim da je ova tema malo teža za lajkanje. Ne vole ljudi javno o njoj. Ali kad se sjedne na kavu, pivu ili gemišt, onda priča krene. Kad se šalje direct message, onda se lakše komentira.

Mailom me onako, polako, vrlo light, mild, ohne zucker i korištenjem pjesničkih figura uvjeravaju da su neki koji su krenuli u borbu s vjetrenjačama prošli dosta lošije od mene. I onda ja opet po svome, objašnjavajući da meni i luđacima sličnim meni, ne smeta što će država trošiti manje. Iako bi mi, isporučitelji, kratkoročno, zarađivali više. Naivno, i dalje vjerujem, da u zemlji s toliko banana, majmuna poput mene, ipak netko treba. Što manje voda bude mutna, nama – majmunima će biti lakše, jesti ćemo naše banane i možda krenemo ka izlasku iz naše banane, pa i ugledamo svijetlo na kraju tunela. Koje neće biti vlak.

Teško da će netko napraviti toaletni papir za višekratnu uporabu. Iako su još Zločesta Djeca imala neke, vrlo realistične, ideje oko toga 🙂 Stoga, dok je sranja, trebati će toalet papira. I WC Sanitara. Ne nužno samo onog Labudovog 🙂 Trebati će i svih drugih sredstava za čišćenje i osobnu higijenu koje prodaje moje malo preduzeće. Ako voda bude manje mutna ili čak čista, trošiti će se manje, ali posla za mene i majmune poput mene, će biti više. Nije logično? Pa očito nije ni nekim drugim kolegama iz branše. Ja i dalje mislim da je to što govorim potpuno logično. Jer sam majmun 🙂  U manje mutnoj vodi, postati će jasno tko je samo običan majmun, a tko je čiji rođo. Tko je pravi majmun koji guli i jede banane kako treba, koji zapošljava ljude, ima zalihu, vozni park, isporučuje artikle s dobrim omjerom kvalitete i cijene na vijeme i u potpunosti. A tko piše jedno, nudi drugo, isporučuje treće a priča četvrto. Tko je spreman platiti za dobijanje natječaja, tko nije. Kad voda bude čišća, otpasti će razni rođe, razni soboslikari – tunelofarbači, a ostati će samo par majmuna. I onda će majmuni imati više posla. No, možda sam ipak u krivu. Planeta majmuna je ipak samo teški SF.

2 komentara to “Javna ili jadna nabava – nastavak priče”

  1. Dino Reić 10 veljače 2012 at 20:15 Permalink

    a uglavnom je problem u kupcu, a on se neće mijenjati tako skoro. jedino što se može napraviti je napraviti proces nabave transparentnijim, kao što je to @mrak pokušao nedavno učiniti.

  2. Sasa 13 veljače 2012 at 10:09 Permalink

    Slažem se. Problem je u kupcu. Ali dodatno je problem što smo mi kupac. Svi mi, pa i isporučitelji. Taj kupac raspolaže s našim novcima, a raspolaže prokleto neučinkovito. Transparentnost može pomoći, no po meni, jedino promjena kompletnog mentalnog sklopa ljudi koji rade na poslovia na kojima se troši naš novac, može pomoći u većoj mjeri. Znam da je to utopijsko razmišljanje, ali drugog izlaza ne vidim. Jednostavno moraju se ponašati prema tom novcu pažljivije nego što se ponašaju prema svom osobnom novcu.


Leave a Reply