14 svibnja 2012 ~ 10 komentara

Investicije u ideju, projekt, tim, proizvod…

Dragi poduzetnici i oni koji to želite postati,

potaknut internom diskusijom članova naše Udruge investitora u projekte u ranoj fazi razvoja CRANE , ili kako nas nespretno prevode Poslovnih anđela, 🙂 došao sam do zaključka da je još veliki put do minimalnog razumijevanja kako funkcionira business i kako treba tretirati projekte koji su na samom početku.

Naime, kod prijave na našim stranicama www.crane.hr mnogi wannabee poduzetnici i neki koji su već poduzimali nešto, ali im baš to nije išlo od ruke, mnogi komentari su vezani za strah i veliku brigu o “otimanju ideja”, “kopiranju briljantnih postavki poslovnog plana”, odavanja financijskih podataka iz prijave i slično.

Komentari poput:

  • ne želim se prijaviti jer Damir Sabol razvija nešto slično
  • ne želim se prijaviti jer mi se Hrvoje Prpić ne sviđa, on je upropastio HG spot i Trillenium mu je bzvz, razvoj mu traje predugo i tehnologija koju su razvili je već prestara
  • imam jednu izvrsnu marketinšku ideju, ali vidim da za članicu imate Manuelu koja je iz marketinga i ne želim prijaviti projekt
  • nitko od članova  Vam nije iz moje branše i ne trebam takvog investitora
jednostavno ne stoje. Svaka vam čast na vašem mišljenju, ali mi nismo ni humanitarna organizacija ni javni pravobranitelj. Ako mislite da od nas nećete imati koristi, onda ste sigurno u pravu. Ako pak ne mislite tako, postoje šanse, vrlo male, ali postoje, da investiramo u vaš projekt.
Jasno da sad zvučim bahato. Hejteri i svi koji to takvim vide, dobrodošli su prosuti još koju litru žuči i oprati me komentarima poput onih predivnih koje možemo čitati na nekom od vodećih news portala u zemlji. No, i ja i moji kolege iz CRANE-a svaki dan doživljavamo tu nelagodu kad moramo prezentirati onima koji od nas trebaju preuzeti razvoj našeg zajedničkog projekta, kad isti dođe u fazu zrelosti za ulazak većih investitora popt VC fondova. Prošli tjedan smo imali čast pričati s čovjekom iz vodeće investicijeke banke iz USA koji ne ulaže ispod 5mil USD a i to mu je pre sitno. Oko 20 milja USD mu je ok. Mislite li da ćemo mi takvome moći doći s pričom da nas je strah otimanja ideje ili krađe informacija? Ako već imamo tvrtku koju smo skupa sa poduzetnikom podigli na nivo da ima prihode i tržište, posluje uredno i nije nam nužna investicija – imamo neke adute u pregovorima. Ali on ima novac. Njegova je zadnja. Plus što je on u poziciji birati, jer koliko god mi mislili da takvih kao nas nema puno, on ih vidi na tisuće. Vuku ga za rukav i bolji i ljepši od nas. Investitoru ne možete pristupiti s figom u džepu. Možete pokušati. Ali morate biti jako dobri prodavači. Najčešće magle.
Stoga, taj iracionalni strah od otkrivanja svetog grala koji ste baš vi pronašli je iracionalan. Odbija nas. Načelno nas uopće ne zanimaju ideje. Ne zanimaju nas ni ljudi koji su zatvoreni. Smisao našeg rada je u tome da sutra ( nakon par godina  rada)  ja vas moram moći pozvati na roštilj. Ne moramo se voliti, ali moramo moći surađivati. Ali odnos je jako bitan, jer ako imamo grč u želucu jedni od drugih, neće ići. Jer smo partneri. Uvažavamo se. Nekad se i zakvačimo, ali sve rješavamo ili projekt stane.
Ako vam investicija ne treba, a idejama koje su toliko kolosalne da poput svetog grala ili perpetuum mobilea – ne tražite investiciju. Nego odmah i sami komercijalizirajte. Ne dijelite to s nikim. Pogotovo ne s nekim tamo koji postavljaju pitanja i traže da svoj projekt malo rastavite na dijelove i predstavite onima od kojh očekujete pomoć. U novcu i još koječemu.

Za one koji žele znati više startupima, preporučam seriju tekstova – prvi govori o tome koliko je potrebno za početak startupa.

10 komentara to “Investicije u ideju, projekt, tim, proizvod…”

  1. Alexander Štrbac 14 svibnja 2012 at 18:55 Permalink

    Odlican tekst i odlicni komentari! Puno ljudi (pogotovo u IT-ju) misli da ne smiju nikad nikome NISTA reci o onome sto rade (been there done that ;)) da im netko ne “otme sveti gral”.

    Prava je istina da je ideja tek prvih nekoliko postotaka citave price, izvedba je ono na cemu vjerojatno 9 od 10 biznisa pada. Nad sastavljanjem tima i izradom demo verzije proizvoda provesti cete zapravo mnoge, MNOGE besane noci. Molit cete druge da vam preporuce nekoga, developera, dizajnera, financijera, DOBROG PRODAVACA, pouzdan web hosting jer ste ih promjenili tri… energija koju pustite u svemir vraca vam se.

    Malo pomalo, isplijevit cete korov i sastaviti dobar tim koji ce, in turn, sastaviti dobar proizvod ;). Onda cete MOZDA imati sansu na trzistu. Tu cete mozda uspjeti privuci i prve investitore i tu prica krece nebu pod oblake. Sve ostalo je pogresno OSIM ako ste smislili nesto revolucionarno, nesto sto zbilja ne postoji, rjesava kolosalan problem i moze se patentirati. Onda to i ucinite.

  2. rene 15 svibnja 2012 at 13:21 Permalink

    Nije da opravdavam ove napade, ali evo jednog razmišljanja. Kao netko s idejom (ili dvije), a bez svega ostalog, pomalo razumijem napade koje dobivate. U okruženju i atmosferi krajnjeg pesimizma i negativizma u kojima živimo mora ih biti, a razlog je gotovo uvijek kombinacija straha i neznanja, s kojima se i ja borim.

    Naš mali tim je guglajući (guglavši? hm) tek nedavno saznao da CRANE postoji i to nas je jako zainteresiralo. No, poučeni svakodnevicom kakva caruje, jednostavno smo malo uplašeni. Ne znamo o čemu se tu zapravo radi, kakva su pravila igre kad ste vi veliki igrači, a mi klinci s poluidejama. U tom smjeru su možda i komentari koje dobivate, samo izrečeni malo drukčijim rječnikom. U svakom slučaju, ovaj blog nam puno pomaže u rasvjetljavaju, ali još uvijek smo u tunelu 🙂

    • Saša Cvetojević 15 svibnja 2012 at 16:49 Permalink

      Poštovani Rene,
      to što imate ideju dvije je jako dobro. Ali nije dovoljno. Strah se najbolje liječi suočavanjem s predmetom strahovanja a neznanje moće učenjem – surfanjem ili metodom pokušaj-pogreška. Sve je to opravdano i legitimno. Pravila igre su jasna. Mi dajemo lovu, ali lova je manje bitan dio priče (sad se to čini glupim, ali ako ikad dođete u situaciju da dobijete nekog investitora poput nekih od nas iz Cranea, razumjeti ćete) i dajemo podršku u pokretanju. Pomažemo oko straha i neznanja. Ne znamo ni mi sve, ali znamo gdje pitati. Imamo i mi svoje strahove, ali one koje ima poduzetnik početnik smo davno razrješili. Pravila igre su – vi trebate nas uvjeriti da ono što imate ( a to je vrlo rijetko jedna ili dvije ideje ) vrijedi našeg truda i novca. A to nećete moći ako prvo ne uvjerite sebe. I krenete dalje od ideje. Puno dalje od ideje. Morate nas uvjeriti da je dobra ideja, da je proizvod nastao od ideje odličan i da ste baš vi najbolji tim za od toga proizvoda napraviti svjetsko čudo. I mora biti kemije. Ako trkeljate bez veze ili samo želite sebi naći posao – neće ići.
      Opet će neki reći da sam bahat. No, takve i puno teže stvari prolazimo s projektima koji rade i zarađuju svakodnevno kod kupaca, investitora, banaka i svih ostalih s kojima moramo komunicirati. Pa zašto da vas lažem i kažem da smo mi divni ljudi koji DIJELIMO poticaje ( kao što u medijima vidite ovih dana za Ministarstvo poduzetništva itd ). Mi od vas tražimo da ste najbolji, da ste ludi i da želite mijenjati svijet ili bar prostor oko sebe. Filtera je nekoliko. Prvo predajete na CRANE pisani opis svog plana, tu većina padne, jer ih ocjenimo ili lošima ili projekti nisu nama zanimljivi. Nama. Da, na žalost, jer mi riskiramo teško zarađenu lovu plus vrijeme i kredibilitet udružujući se s početnicima koji nemaju track record. I nema tu papira, OIB, domovnica, kopija matičnog lista i ne znam što još. Briga nas. Ako prođete prvi filter, dođete na prezentaciju, gdje u živo pred nama prezentirate što imate. U 6-10 minuta, max. I ako nas tamo zainteresirate, pričamo dalje. U pravilu, od vas ćemo za uzvrat tražiti dio projekta. Vlasništvo nove tvrtke u postotku. Najčešće manjinskom. Vi ćete i dalje imati kontrolu, ali nećete imati 100% vlasništva. No, ja bi rađe 0,001% Facebooka nego 100% firme koja je u problemima. Nadam se da je malo više svjetla u tunelu. Nije vlak, nema straha 🙂

      • rene 16 svibnja 2012 at 08:12 Permalink

        Hvala na zaista detaljnom i opširnom objašnjenju kako susret s CRANE-om izgleda korak po korak. Sada nam je puno jasnije. Naravno da mora postojati obostrani interes, ali najvažnije mi se čini ovo: “Ne znamo ni mi sve, ali znamo gdje pitati.” To mi se čini ključnim u rješavanju problema, a o skraćivanju puta da i ne govorim.

        Hvala još jednom. Čekamo nove postove!

      • Mišel 28 rujna 2012 at 22:15 Permalink

        Poštovani g. Saša

        Ja imam projekt koji je jako dobar i koji kao takav ne postoji u RH ima jako velik potencijal. Ali naravno nemam financije da ga sam realiziram. Projekt je gotov, plan napravljen i prezentacija istina je da sam ga napravio sam, a ne neki stručnjak ali je realan.

        Situacija u Hrvatskoj je takva kakva je i gdje god dođem u banku po kredit samo sam predmet sprdnje nadrkanih službenica, jer kao mlada firma naravno nisam kompetentan da bi dobio toliko koliko meni treba 🙂

        Već se danima planiram javiti u CRANE, danas sam se čak i registrirao i tu sam stao neznam zašto?
        Nisam poslao projekt. Projekt kao što sam rekao ima veliki potencijal moji realni izračuni su pokazali da bi mogao ostvarivati promet od 2-4 mil. kuna godišnje sa cca 300 tisuća kuna troškova.
        Molim Vas za bilo kakav pametan savjet jer ne želim se više svako jutro budit i čekat kad će mi netko preotet budućnost.

        Hvala

        • Saša Cvetojević 1 listopada 2012 at 16:34 Permalink

          Poštovani g. Filipović,
          Nemojte čekati, ako smatrate da je projekt tako dobar, krenite. Razvijajte ga, dignite na viši nivo. ne prijavljujte samo projekt, kao razrađenu ideju. Investiciju je tada gotovo nemoguće dobiti.
          Savjeta nema previše, većina generalnih je već dana na ovom ili mnogim drugim blogovima slične tematike.
          Sama prijava u Crane neće ništa riješiti. Imamo stotine prijava i razmišljamo o promjeni načina prijava. Većina prijava koje dobijamo su potpuno neinteresantne investitoru. Ljudi banaliziraju i kvantiteta nam stvarno otežava pronaći kvalitetu. Nitko vam neće preoteti budućnost, jedino vi je možete napraviti dobrom ili lošom.

          Srdačan pozdrav.

  3. Miki Lauda 27 svibnja 2012 at 02:52 Permalink

    Ah ljudi moji, nemojte biti naivni 🙂 Jedino anđeosko sto investicijski anđeli imaju je to ime, koje su si sami dodjelili. Anđeli ha, ha… 🙂

    Igra vam je ovakva, vi imate ideju za koju da bi zazivjela trebate novac. “Anđeli” procjene da je projekt dobar i da ima buducnost i onda vam daju novac, ali vi njima dajete udio u projektu. Eh sad, problem je sto vi prodajete svoj projekt jos dok nije do kraja razvijen i malo vrijedi 🙂 Znaci “Anđeli” jeftino kupe vas projekt. Daju vam recimo 100 000kn za 25% projekta, koji ce za 2 godine vrijedit daaaleko vise od tih 400 000kn na koje su ga procjenili. Uglavnom kupuju jeftino nesto sto ce se sa vremenom razviti i postati skupo. Procjene projekt, procjene tim i kazu ok ovi ljudi ce sa ovim uspjet dat cemo im malo para, uzet cemo im postotak i malo pomoci kad zapne i za par godina se naplatit. To je cisti posao nista vise, nikakvi andeli. Toga treba bit svjestan!

    Nisu vam to nikakvi andeli nego ljudi koji imaju novac i zele ga oploditi. Zato me i smeta sto imaju to andeli u imenu. To su investitori koji se skrivaju iza takvog imena.

    Sto je najzalosnije, ti ljudi mozda mogu pomoci poslovnim vezama i savjetima oko pokretanja firme i vodenja posla. Ali ja sad imam svoj uspjesan projekt i sam zelim graditi svoja poslovna poznanstva i sam uciti kako voditi svoj posao. A novac koji mi je trebao za start sam posudio od roditelja i obitelji i evo za 4 mjeseca vratio 🙂 Hocu reci, ako zelis bit poduzetnik, ne trebas nekome dati velik postotak projekta da za tebe bude poduzetnik 🙂

    A sto je bas najzalosnije je sto ti andeli meni osobno nebi mogli pomoci. Uzmite za primjer onaj servis naklikaj u koji je autor posta investirao. Mislite da Saša tamo programira po cijene noci? Mislite da crta dizajn, predloske? Nemoze to radit jer nema pojma o tome! U pocetku mogu pomoci sa savjetima kako pokrenut posao, al poslije su andeli samo lanac oko vrata zbog novca koji se kad projekt zazivi cini stvarno mali!

    Ovo je moje videnje situacije i siguran sam da sam u pravu. Nebi za zivu glavu dao postotak svojeg projekta, i to jos dok je nerazvijen i jeftin, nekome tko pojma nema o projektu i koji nemoze raditi na njemu meni uz rame. Trazio sam dizajnera i dao bi mu 50% udio, ali ga nisam nasao. Zato mi je trebao novac koji sam posudio da bi platio dizajnere 🙂 I sad sam svoj, cist. Da sam se obratio Andelima za taj novac. Sad bi 30% projekta bilo njihovo.

    I sam Saša je napisao u jednom clanku, mislim 3f, FFF, Friends, Fools and Family. To su ljudi kojima se moras obratit ako trebas novac za projekt. I da ne treba uzimat novac od nikakvih investicijskih fondova 😀 na jednom portalu sam to procitao, potrazit cu ak ce koga zanimat…

    Ukratko, niti ne pomisljajte na CRANE, nego novac trazite od obitelji i prijatelja. Kad se stvar pokrene isplatit cete ih i imati svoj projekt. U suprotnom cete morat odgovarat ljudima koje ne zanima vas projekt nego profit, i vrlo vjerovatno pojma nemaju niti kako koristit projekt u koji su investirali (da Saša tebe gledam ha, ha…)

    Pozdrav

    • Saša Cvetojević 27 svibnja 2012 at 10:34 Permalink

      Dragi anonimni kolega,
      Naravno da si u pravu. Ako si vec imao žarku želju komentirati, pa mogao si bar procitati tekst. Vidio bi da sam boldao bas recenicu koja se odnosi na tebe. Recenicu koja je posvecena bas tebi. Ako mislis da ne trebas pomoc, sigurno si u pravu! A onima koji misle drugacije, ostavi pravo na odluku. Procitaj malo vise o investiranju pa ces vidjeti da termin koji koristimo nismo izmislili niti “sebi nadjenuli”. Osobno, mislim da preveden na nas jezik zvuci smijesno, pa zato vise volim koristiti termin investitori u projekte u ranoj fazi.
      Jasno, ne treba ti investicija, mozes i trebas koristiti FFF i nikako ni ti, niti bilo tko drugi tko misli da zna i moze sam, nemoj traziti nvesticiju ni nas, ni nekog trecega. Ako imas zlatni rudnik i mislis da znas i mozes kopati dovoljno brzo, ne trazi nekoga kome ces dati pola.

      Zasto se sramis i skrivas? Pa potpisi svoj komentar. Ja se ne skrivam iza “tog imena” niti Business Angel znaci skrivanje ili dovodjenje nekoga u zabludu. To da sam ja i moji kolege investitor, jasno je iz svih mojih statusa, pa cak i naslova kojim se predstavljam. poduzetnik i investitor. Tako da nema skrivanja, ima samo nerazumjevanja.Budi slobodno sarkastican i javno. Ako si uspjesan i ako si pokrenuo,svoj posao, pa predstavi ga, a nemoj komentirati iza maila otvorenog za anonimni komentar.

      Lijepo je kad ti sve ide kako si zacrtao.
      Je, mi smo pohlepne budale, ne znamo nista, ne programiramo nocima i ne crtamo templatee (tu ipak malo provjeri oko toga sto znamo a sto ne znamo, lijepo je biti samouvjeren i misliti da sve znas, ali ipak…) i bas zelimo tebi biti kamen oko vrata. zamisli da je krenulo lose, a ti si posudio lovu koju su roditelji cuvali za crne dane. I skurio je. Kako ces je vratiti? Malo procitaj oko investiranja i onda ces znati vise o tome. Investicija je dijeljenje rizika. Zajednicko investiranje u projekt upravo znaci da smanjujes rizik od neuspjeha ali i kasniji profit ako stvari krenu dobro. Investicijom nekoga tko je vec prosao ono sto ti radis tek nekoliko mjeseci, mozda dobijes nesto korisno. Mozda preskocis neke zamke koje sam teze preskaces. Nema potrebe za srdžbom, svaki put u poduzetnistvo je legitiman i ja ga objerucke podrzavam.

      Da ti meni das veliki dio projekta da za tebe budem poduzetnik? Sve si pobrkao 🙂 Smisao je da ja jesam poduzetnik, bio i ostao. I ni u kojem slucaju ne trebam tvoj projekt da bi u njemu radio. Jer vec sad radim preko 10 sati dnevno. I ne pada mi na pamet programirati ( iako znam ponesto o tome ) niti dizajnirati ( jer sam totalni laik za dizajn bilo cega )zajedno s tobom nas zajednicki projekt. Jer programiram i dizajniram, sigurno, losije od tebe i mnogih drugih. Ali ono sto ja znam i sto ja mogu, to budi siguran, ti sigurno ne znas. I to je smisao price.

      Zelim ti puno srece s tvojim projektom, i ne skrivaj se, podijeli ga s nama. Mozda ces naci kojeg zadovoljnog korisnika ili cak kupca, pa ce svima biti korisno.

  4. Marko Pavlović 1 lipnja 2012 at 14:13 Permalink

    Izvrstan post Saša. Gledajući komentare, smijao sam se, ne iz tog razloga jer nisu istiniti ili tako nešto, već zato jer sam i sam tu bio, na svu sreći, tu sam bio samo na par minuta i ponosan sam na samog sebe jer se nisam tu ni usudio zadržati. Imam par savjeta, ali napominjem, ZA ONE KOJI IH HOĆE BAR PROČITATI.

    Ako ne možete započeti ideju kojoj je potreban financijska podrška, a vi ne vjerujete investitorima, onda vam preostaje ili plakati do kraja života ili napustiti ovu genijalnu ideju da gine te nastaviti dalje ili prodavati kukuruz(ili tako nešto) da bi ste bar nekako, negdje započeli.

    Ako ste ikad rekli ove izvorno hrvatski, famozne riječi “Eh, ja imam ideja al’ nemam para”, onda vas molim, ali molim da nikad ni ne pokušte biti nešto poput “poduzetnika” ili “inovatora”, ne kvarite već iskvarenu gospodarsku situaciju.

    Ako ste uplašeni, na pravom ste putu, odluka je vaša, bojati se i dalje ili prebroditi svoje strahove.

    Ako ne znate di početi, počnite od samoga sebe. Pitajte.

    Ako vas je ikad itko shrvao netko u vašoj viziji/ideju, ušao u nerealnu diskusiju sa vašom idejom (pa čak možda i neki investitor vas je našao na meti), ne ulazite u diskusiju pokušavajući vratiti ne povratno, nego dobro zapamtite ove riječi i držite se njih do daljnjeg “Ok, onda vi nećete biti moj kupac” 🙂

  5. Ivan 13 studenoga 2012 at 16:52 Permalink

    Odlican blog i drago mi je da tako nesto postoji u Hrvatskoj. Nisu mi jasni negativni komentari, mislio sam da su moji sugradjani prvacu u tome (pisem iz Srbije, Novi Sad).

    Razmisljao sam zasto tako misle i pretpostavljam da je jedan od razloga neobavestenost i neznanje. Stoga se mora sto vise pricati o investiranju i zasto je ono dobro kako bi se sto vise ljudi odlucilo na pokretanje biznisa. Eto, kolega iznad ima super ideju ali nikako da krene u realizaciju.

    Andjeli – zasto andjeli? Zato sto ulazu na samom pocetku kad je rizik najveci i kad je novac najpotrebniji. Kad radite sa sopstevnim novcem sve je mnogo teze jer finansirate i svoj zivot i svoj posao. Treba ga dosta. Zato andjeo investitor koji ulozi novac jeste andjeo jer daje krila vasem biznisu.


Leave a Reply