23 ožujka 2015 ~ 0 Comments

Ideje se množe dijeljenjem

Tekst sam napisao kao uvodni tekst za časopis Perspektive s temom IDEJE, INOVACIJE, RAST. Izdavač Zagrebačka inicijativa, ožujak 2015

 

Sve počinje od ideje.

Netko je imao ideju pokrenuti ovaj časopis. Da je samo imao ideju, i ostao pri tome, ovaj tekst nikad ne bi čitali. Ideja jest početak, ali mnogi kod ideja i završavaju. Produciraju ideje. Ideje koje bi netko trebao provesti u djelo. Vrlo često netko drugi. Takve ideje, možda, uspjevaju u nekim sustavima poput korporacija, politike ili vojske. No, većina ideja u businessu vrijednost idea_great1počinje poprimati tek implementacijom. Ideje se često vežu uz poduzetništvo, jer se uvriježilo mišljenje da poduzetnik uspjeva jer je imao „dobru ideju“. To je slično kao kad tvrdimo da su najbolji sportaši uspješni samo zato jer su talentirani. Naš najbolji skijaš je davno naučio od oca da je talent daleko manje važan od realizacije. U njegovom slučaju najveća vrijednost stvorena je ne iz talenta nego od mukotrpnog rada, konstantnog truda, inovativnosti u nekim rješenjima i uvijek bar jednog spusta na treningu više od ostalih. Znanstvenici su davno naučili da je inspiracija samo 1% a znoj ostalih 99% njihova uspjeha. No, za uspjeh treba 100%, tako da tih početnih 1% nikako nije zanemarivo. No, bitno je razumjevanje kako to nikako nije dovoljno.

Ideja je inspiracija. Bljesak u tami, poput udara munje. Udara jako i traje kratko. Samo hvatanjem tog trenutka, tog udara inspiracije i stavljanjem njega u neki čovjeku razumljiv oblik počinje proces kreacije. Ideju treba pohraniti, kako ne bi isparila. Ideju nakon toga treba razrađivati, dodavati joj i oduzimati dijelove, sve dok se u nama ne stvori osjećaj koji kaže „To je ona prava“! Naravno, osjećaj je subjektivan i osjećaj često vara. No, proces selekcije ideja, kojim od stotinu onih koje nam se motaju po glavi, dolazimo do one jedne koja po našem sudu biva dovoljno vrijedna da joj posvetimo prve korake razrade, pravi prvu razliku između sanjara i poduzetnika.

Mnogi ljudi mi se javljaju s idejama, tražeći pomoć, mentorstvo ili investiciju. Nastupaju prilično suzdržano, govoreći ili pišući u šiframa, objašnjavajući iz daleka i oprezno u čemu je suština njihove ideje i njene genijalnosti. Traže potpis NDA ugovora – ugovora o povjerljivosti. I jako se čude, čak i uvrijede, kad od mene i većine ljudi poput mene, od kojih traže pomoć – dobiju odbijenicu. Davno sam naučio da na takve upite ne smijem trošiti vrijeme. Možda neki od njih i krije skriveni dijamant, no proces brušenja bi bio težak, dugotrajan i skup, često skuplji od konačne vrijednosti samog dijamanta. Možda griješim, no kao i velika većina ljudi poput mene, spremno prihvaćam taj rizik. Razloga je nekoliko.

Ideja nema vrijednost!

Što prije to usvojimo, lakše ćemo dalje. Ideja koja se ljubomorno čuva i na kojoj se ne radi, apsolutno je bezvrijedna. Tek razradom i početkom implementacije – ideja počinje poprimati obrise nečeg što u konačnici može, ali i ne mora, imati vrijednost iskazanu u novcu. Što je nivo implementacije ideje viši, vrijednost može biti viša. Projekt, poslovni plan, patent, prototip, proizvod – sve su to ideje u različitom nivou implementacije. Projekt je ideja raspisana na papir. Poslovni plan je dodatno razrađena ideja uz naznake smjerova buduće implementacije u poslovnom smislu. Oko patenata imam posebno izraženo mišljenje. Moje iskustvo je da je većina patenata na koje nailazim jedino vrijedna odvjetnicima koji se bave pravom intelektualnog vlasništva i zaposlenicima u patentnim uredima. Oni od tih patenata jedini imaju opipljivu korist. Ponekad korist imaju i uramljivači koji uramljuju patente i nagrade s natjecanja inovatora. Sami inovatori često imaju samo trošak i frustraciju. Zid prepun uokvirenih plaketa, nagrada na inovatorski natjecanjima i rješenja o zaštiti žiga, patenta ili nekogf drugog oblika prava – predstavlja samo emocionalnu vrijednost sjećanja na neka davna vremena. Predstavlja onih 1% prekrasnog projekta koji je mogao biti. Ali nije. Na kraju sve to postaje samo izvor frustracije, kao puno lijepih početaka, bez stizanja do cilja.

Neki ljudi su po prirodi inovativni. Generiraju puno ideja, no imaju problem kako probrati one koje su vrijedne daljeg truda.

Princetown Creative Research je razvio prilično dobru check listu kojom možete testirati vaše ideje. Ova lista posebno je primjerena za ideje koje su osnova za poduzetničke pothvate. Stoga, pri procjeni koja od desetak ideja koja vam je pala na pamet prilikom jutarnjeg ispijanja kave postavite sebi bar neka od ovih pitanja:

  • Prođite sve prednosti i koristi koje ideja (posredno proizvod) donosi. Postoji li STVARNA POTREBA za njim?
  • Jeste li sposobni točno identificirati konkretan problem ili nedostatak koji očekujete da će vaša ideja riješiti?
  • Je li vaša ideja novi koncept ili se radi o novoj kombinaciji postojećeg ili adaptaciji nečeg već postojećeg?
  • Koje koristi ili rezultate možete očekivati odmah ili u kratkom roku po primjeni ideje u praksi?
  • Da li su povrati koje procjenjujete primjereni? Jesu li rizci prihvatljivi?
  • Koje dugoročne koristi možete očekivati?
  • Jeste li stvarno provjerili ideju u smislu ograničenja ili mana?
  • Ima li problema koje ideja svojom primjenom može generirati?
  • Koliko su implementacija i razvoj ideje kompleksni?
  • Možete li razraditi više varijacija prvotne ideje? Možete li ponuditi alternative prvotnoj?
  • Ima li ideja tržišni potencijal? Je li tržište spremno za nju? Mogu li si kupci to priuštiti? Hoće li kupiti? Da li je pravo vrijeme za to?
  • Što radi konkurencija u tom području? Možete li biti kompetitivni?
  • Očekujete li otpor korisnika prema prihvaćanju vaše ideje ili druge teškoće vezane uz prihvaćanje od strane korisnika?
  • Ispunjava li vaša ideja STVARNU i već postojeću POTREBU ili tek morate stvoriti potrebu i potražnju marketinškim i promo aktivnostima?
  • Koje je vrijeme u kojem ideja može biti implementirana?

Svako pitanje nije univerzalno primjenjivo na svaku ideju – projekt. No, što si više ovakvih pitanja postavite i što više odgovora na pitanja nađete, ideja će se početi bistriti i početi će dobijati jasnije obrise ili ćete zaključiti da je ona samo jedna u nizu onih koji će nestati uz zadnji gutljaj jutarnje kave. Jasno, nećete na sva pitanja odmah imati odgovor. Ne dajte da vas odgovaranje na ova pitajna deprimira ili odvrati od realizacije. Ova pitana a prvi pogled izgledaju teška, izgledaju kao pitanja koja bi srušila baš svaku, čak i najbolju ideju. No, nije tako. Implementacija će postavljati daleko više daleko težih pitanja. A tek kad dođete na tržište. Da vidite kakva onda pitanja stižu pred vas. No, sva ona imaju odgovor, no morate brušenjem svoje ideje kroz realizaciju pronalaziti puteve kojima će vas voditi odgovori na postavljena pitanja.

Zabluda u velikom djelu tehnološki orjentirane zajednice je da se sve što smatraju vrijednim a do čega su došli – treba čim prije patentirati. I time zaštititi. U današnje vrijeme u kojem su informacije distribuirane i dostupne onako kako je pred samo desetak godina bilo nezamislivo, zašto je tako teško prihvatiti da se shodno tome mijenjaju i neke navade stare stoljećima? Vrijeme i trošak patentiranja nečega mnoge je pothvate zasnovane na inicijalno dobrim idejama otjerao u zaborav.

Ideje se dijeljenjem množe

Dodatno, ljubomorno čuvanje ideje šteti i onom tko je „vlasnik“ ideje ali i široj zajednici. Ideje koje se dijele među ljudima istih svjetonazora ili akademske razine uvijek daju više od ideje zatvorene u jednoj glavi ili zapisane u projektu koji skuplja prašinu u nekoj ladici, čekajući bolja vremena. Dijeljene ideja, njihovo brušenje procesima poput brainstorminga ili swot analiza unutar zatvorenih grupa daje vrlo zanimljive rezultate. U zadnje vrijeme se sve više potiče dijeljenje i komunikacija ideja u znatno širim i raznolikijim grupama, kako u osobnom kontaktu, tako i putem tehnologije – na društvenim mrežama. Moramo se osloboditi straha od krađe ideja i prihvatiti činjenicu da dok mi još razmatramo ideju, neki drugi na barem nekoliko mjesta na zemaljskoj kugli već rade na ideji ili možda i nekoj od generacija stroja koji već proizvodi taj divan proizvod o kojem mi maštamo. Vrlo sličnoj, potpuno istoj ili potpuno različitoj ideji, ali koja rješava isti problem. Prihvatimo paradoks koji kaže – ideje se množe dijeljenjem.

Patent je zasigurno koristan, ako si ga možete priuštiti vremenski i financijski. No i kad imate patent ili bilo koje slično pravo, put do apsolutne zaštite je dug i trnovit. Često ne vodi do željenog cilja. Postoje mnogi koji se na patent i neće osvrtati, mnogi koji će koristiti sve mogućnosti da ga zaobiđu, ospore ili kopiraju. Imati će veću snagu i često neće izaći kao pobjednici u formalnom smislu, ali će vas izbaciti iz igre. Umjesto patenta, na putu od ideje prema rastu rađe biram drugu zaštitu. Brzinu. Ne smatram da je patentiranje nužno loše, samo morate dobro odvagnuti što i ponajviše kada patentirati.

Brzina implementacije ideje je ključna

Tek implementacijom uviđamo sve prednosti i nedostatke same ideje. Realizacijom rješavamo dvojbe kojih često nismo bili ni svjesni pri prvom udaru ideje. Brzina i kvaliteta implspeedementacije nas vrlo efikasno štiti od onih koji bi našu ideju „ukrali“. Implementacijom se početna ideja brusi, mijenja i prilagođava zahtjevima onih koji će kasnije plodove te ideje koristiti. Ako smo u tome brzi i ako izaberemo prave smjerove razvoja, te uložimo onih 99% znoja na početnih 1% ideje – oni koji bi nas kopirali će biti uvijek par koraka iza nas. Prednost brzine može biti zaposjedanje značajnog tržišnog udjela u vremenu manjem nego vrijeme koje bi nam trebalo za dobiti patent za cijelo tržište. Početkom prodaje, zaposjedanjem nekog udjela na tržištu i financijskim prilivom koji rezultira iz prethodnog,  dobijate oružje za borbu protiv konkurencije. To vam omogućuje razvoj nove inačice, dok se konkurencija bori s kopiranjem one koju ste vi već plasirali, naplatili i „pobrali vrhnje“. Konačno, ako je naša ideja stvarno bila revolucionarna kako je na početku izgledalo, brzinom i kvalitetom implementacije stvoriti ćemo proizvod ili uslugu koja će izaći na tržište u obliku boljim od prethodno dostupnih a daleko prije od onih koji su nas slijedili. To će nam omogućiti preduvjete za drugi dio priče, za rast.

Nakon što smo našu ideju razvili do izlaska na tržište, dolazimo tek do pravih problema. Svima onima koji su mislili da je razvoj od ideje do prvog finalnog proizvoda težak, tek sudar s tržištem razbiti će mnoge iluzije. Baš na stolu gledam prekrasno dizajniran energetski napitak. Formulacija i dizajn plod su domaće pameti. Razvijen je u skladu s najboljim praksama i standardima. Djeluje i ima prednosti nad postojećim sličnim proizvodima na tržištu. Konačan rezultat ideje i projekta će biti samo veliki gubitak za sve uključene u projekt, a najveći za vlasnika ideje i pokretača. U ormaru mi stoji set silikonskih poklopaca za konzerve. Odlično dizajniranih, kvalitetno izrađenih i zapakiranih te spremnih za prodaju. Savršeno pašu na sve konzerve koje se mogu naći u prodaji i štite sadržaj nakon otvaranja, te produljuju njegov rok trajanja. Rezultat je već jasan. Potpuna propast projekta, veliki troškovi za idejnog začetnika i ogromna frustracija. Možda i naučena lekcija? Pametniji od mene stalno ponavljaju da se ne uspjeva iz prvog puta.

Kako nakon procesa razvoja pokrenuti rast? Kako plod vaše ideje dovesti do onih koji su spremni valorizirati učinjeno i dati vam satisfakciju za dotadašnji trud? Za počeak, moramo se suočiti s realnošću. Onom realnošću koju vlasnici ideja, koji zbog zaljubljenosti u svoju ideju, svoj koncept, svoj proizvod – prečesto odbijaju prihvatiti. Živimo u svijetu u kojem je proizvesti daleko lakše nego prodati. Oko nas su 3D printeri koji na osnovu ideje pretvorene u nacrt izrađuju sve zamislivo. Od malih komada nakita do cijelih stambenih jedinica. Tu je prostor od ideje do realizacije značajno smanjen. No, baš zbog toga, daleko više ideja, materijaliziranih kroz proizvode, svakodnevno izlazi na tržište. To u konačnici produljuje i otežava drugi put. Put od izlaska na tržište do valuacije i posredno tome do rasta.

Zašto je rast bitan?

Koliko drvo raste u visinu? Onoliko koliko može. Koliko polodova daje, korijenja pušta ili listova tjera? Onoliko koliko može. Koliko god može. Dok raste, drvo živi. Kad stane, počinje stariti i slabi. Postaje puno osjetljivije na napade štetočina i bolesti. Neminovno počinje kopniti. I umire. Slično je i s poslovanjem. Ako ne okrećete kotače bicikla – padate. Rast je pokretač svega u poslovanju. Ako zdravo rastete, banke vas vole. Dobavljači vas obožavaju. Mediji su vam naklonjeni. Vaši kolege imaju dobre plaće, sigurna radna mjesta i vjeru u budućnost. Klima unutar tvrtke je dobra i motivacija za nove iskorake je velika. Ostvarujete dobit koju koristite kao gorivo za budući rast. Ne postoje negativne stope rasta. To ostavite političarima. Suprotno od rasta je pad. A kako izgleda pad i koliko on destrukcije unosi u sve procese i dionike, lako ćete prepoznati kad okrenete sve postavke u prethodnim rečenicama.

Kako bi, na tržištu, rasli, prvo vas moraju primjetiti. Kako god revolucionaran proizvod bio, ako ne uspijete doseći kupca, potaknuti ga da proizvod koristi, rasta neće biti. Previše je članaka napisano o tome kako se istaknuti iz mase onih koji se bore za naklonost korisnika, za to postoje i mnogo stučniji od mene. Pristup se značajno razlkuje, najviše ovisno o sredstvima koja su vam na raspolaganju.

Čak i kad se istaknete, kad vas kupci zapaze i kad krenu pristizati prvi korisnici, onda tek predstoji prava provjera vaše provtne ideje i koncepta kojim ste je predstavili tržištu u nekom finalnom obliku – proizvodu ili usluzi. Tu uvijek, iz početka, učimo onu staru izreku koja nas uči kako niti jedan plan ne preživi susret s bojišnicom. Vaša ideja, materijalizirana u proizvodu, uglavnom će ići na dorade. Što su one manje po obimu i trošku – to znači da ste bolje pogodili ukus korisnika i kupca. Što je više u pitanu fino podešavanje – veće su šanse za brzi rast. No, ako i vaš proizvod ne nađe na očekivani prijem na tržištu, povucite se, realno razmotrite odluke tog najbitnijeg ocjenjivačkog suda i donesite odluke što i kako dalje. Ne podcjenjujte povratne informacije kupaca i ne činite sliku ljepšom od one koju su vam kupci nacrtali. Ako je loše – nekad se treba vratiti značajno u nazad, nekad čak i treba potpuno odbaciti proizvod i krenuti od nule. Projekt u koji sam uložio pred nekoliko godina, već nakon par mjeseci od moje investcije, doživio je ultimativnu šok terapiju. Osnivači, koji su tada i sada imali većinu i mogućnost odlučivanja došli su s prijedlogom (u stvari bilo je riječ o odluci, jer ja nisam imao snage spriječiti ih) kako moramo u potpunosti baciti proizvod koji smo razvili i u koji sam uložio priličnu sumu, te što prije krenuti u razvoj od nule. Jasno, sve to je bilo bazirano na saznanjima i iskustvu koje smo do tada prikupili. Tada sam skoro pao sa stolca. Borio sam se rukama i nogama kako bi ih uvjerio da to ne čine. Danas taj projekt vrijedi nekoliko milijuna eura, posluje po cijelom svijetu, zapošljava ljude na tri kontinenta i jako se dobro razvija. Da tad nismo bacili postojeće i krenuli u novo – danas ga ne bi bilo.growth

Kod faze rasta, za koju je poželjlno da traje što dulje a idealno dok god je moguće, moramo voditi računa da taj rast mora biti usklađen po svim segmentima naše organizacije. Velika opasnost je nagli i značajan rast samo jednog segmenta. Primjerice nagli rast prodaje koji nije popraćen odgovarajućim rastom razvoja, tehničkih parametara proizvodnje ili korisničke podrške već u kratkom roku može značajno ograničiti buduće potencijale rasta ili čak dovesti do katastrofalnih lomova. U nedavnoj prošlosti imali smo primjer domaćeg maloprodajnog lanca u segmentu „uradi sam“ opreme koji je iz male obiteljske firme i jednog dućana naglo ekspandirao čak i u regiju. Proširio se i na prijevoz tereta, te je kupovao i nekretnine. Sve to nije bilo popraćeno unutarnjim razvojem, prvenstveno po pitanju upravljanja koje je karakteristično za velike sustave. Završili su u stečaju, vlasnici u zatvoru, a danas se tvrtka ponovo budi, ali sa novom strukturom. Kako organizacijskom, tako i vlasničkom.

Nagli rast broja korisnika, koji nije popraćen odgovarajućim rastom prihoda može stvoriti terminalne probleme u likvidnosti. Stoga, kod naglih faza rasta, koje su karakteristične kod startup projekata koji prođu prve faze od ideje, preko lansiranja proizvoda i prvih prihoda potrebno je izrazitu pažnju posvetiti građenju unutarnje strukture koja mora od samih početaka imati predviđene sve funkcije, kako bi ih promptno ispunjavala kako se potrebe za ispunjenjem istih pojavljuju.

Stoga, na putu od ideje, preko plana, koncepta, prototipa do proizvoda, lansiranja na tržište, validacije korisnika i u konačnici uspješnog proizvoda, tvrtke i pojedinaca unutar nje – prolazimo konstantne faze rasta i razvoja.  U nekim „prolaznim vremenima“ možemo malo i posustati. Skijaškim riječnikom – vratiti se do vrata koja smo promašili, obići ih pravilno, te nastaviti trku. No, ne smijemo odustati, jer radi se o povezanim utrkama koje se sve boduju za konačni plasman. Moramo imati na umu da nije samo jedna utrka važna, već ono što se boduje jest konačan rezultat na kraju prvenstva. Moramo vjerovati da pobjeđuje onaj tko uz ideju (talent) ima i upornost u postizanju postavljenih ciljeva. Ako zadovoljimo te premise, ako razvijamo ideje kojima rješavamo probleme korisnika a te ideje obogaćujemo dijeljenjem i štitimo brzinom i kvalitetom implementacije – rasti ćemo. Ako se previše zatvorimo čuvajući ljubomorno svoju ideju, ako je ne testiramo u srazu s drugim idejama i ljudima, mišljenjima, konceptima i konačno na tržištu – šanse su daleko veće da ćemo završiti u statistici koja kaže da velika većina projekata (od 90 do 95% ovisno o autoru, tržištu i tipu analiziranih projekata) baziranih na inovativnim idejama i konceptima propada u prvih 5 godina od početka.

Šanse su nam male? Ili nisu?

Završno, ako vam se omjer od 5-10% prolaznosti ne sviđa, uvijek se možete okušati u profesionalnom sportu. Šanse da tamo rastete i postižete uspjehe koji će vam omogućiti ostvarenje vaših ideja, pa čak i ostvarenje barem nekih osnovnih primanja potrebnih za svakodnevni život, daleko su manje. Trud i rizici u sportu često uključuju i teške fizičke povrede pa čak i smrt – čime su daleko veći od onih koje preuzimate kad krenete implementirati svoju ideju očekujući rast.

Leave a Reply