17 svibnja 2012 ~ 12 komentara

Birokracijo PROKLETA BILA!

Do kada? Zašto? Zašto se svaki dan osjećam ako da sam u pjesmi Hladnog Piva. U kojoj je fazi uma morao biti Mile Kekin kad je napisao stihove pjesme Čekaonica

Da pokucam, možda je ipak prerano
Zurit ću još malo u sivi pod
I prebrojat pločice
Fino piše, molimo ne kucati
A ja bih htio nekoga upucati
Il’ skočit pod tračnice

Oprostite što dišem
Neću nikad više
Samo mi pomozite
Kroz šumu formulara
Bez malenoga dara
Jako slabo prolazim

Potrebno je donijeti dvije sličice
Osobnu i kopiju domovnice
I pričekat’ satima

Osnivanje udruge

Još, kad osnivaš tvrtku, pa te šetaju HITRO od nemila do nedraga, pa ‘ajde. Hoćeš bit tajkun? Ha? Pa šetaj malo, razgibaj se. OK. Jasno mi je. Ali kad hoćeš napraviti udrugu građana, neprofitnu, radi neke koristi drugima oko sebe, to bi trebalo biti puno jednostavnije. I brže. U teoriji. Ali nije. Probali nas nekoliko registrirati udrugu. Predali sve što treba. I tako, kolega nam javlja situaciju sa ovim rječima:

Što se tiče Ureda za udruge loše vijesti. Danas sam bio, naravno prošlo je 30 dana u kojima su trebali registrirati, ali eto „imaju jako puno posla“ i imaju nekakve primjedbe na statut udruge (koji je njihova prepisana špranca) baš zato da ne bi imali primjedbi, ali uzalud, oni kao administracija moraju opravdati svoje postojanje i to je naprosto tako. Obećali su me ponovo pozvati sa prijedlogom izmjena u sljedećih nekoliko dana, te odmah po našem uvažavanju toga izvršiti upis u registar udruga. Dakle očekujem to u roku od 7-10 dana. Javim daljnji progres.

Kolega  je jako fin. Ne psuje. I smiren je. Zato ga volim 🙂 Zato meni ne daju ići na takva mjesta. Jer mene bi zaštitari izveli van, nakon što bi mi netko rekao da ima jaaaako puno posla, probio je rok koji je sam sebi zakonski zacrtao, a ima neke primjedbe, ni sam ne zna koje, ali će mi ih, jednom, javiti. I njemu – tom birokrati cijepljenom od realnosti, je OK. On ode doma, kući, šetati psa ili igrati se sa svojom djecom. A ja, sjedim na poslu i pišem blog 🙂

Umrijet ću naivan. Zašto predaja zahtjeva ne može ići internetom? Zašto mora tamo sjediti neka teta s kojom mi moramo razgovarati, koja najčešće, očito, nije dorasla poslu, jer uvijek ne stigne ili ne zna odgovor? Zašto ona mora biti zaštićena svom silom zakona i pravilnika koji kažu da čak i ako radi tako kako radi, ostaje na istom mjestu i svaki mjesec prima plaću? To je zločin prema onome koji je ostao bez posla u gospodarstvu koje umire pod teretom plaća te i ostalih teta i stričeka. Koji sjede tamo,samo da bi bio mir u kući. I da Krešimir S. ne izvede njih na organiziranu šetnju ulicama. I ako se uvede internetom prdaja zahtjeva, kompjuterski pregled obrasca i odgovor u 24 sata ( k vragu, probajte ispuniti formu za US vizu – sve na internetu – a pitanja i obrazaca toliko da i Premijer dobije ospice 🙂 onda će Krešimir S. vikati na Dnevniku da su jadne tete sad bez posla. Kojeg nije ni bilo. Ali ne možeš predati zahtjev za otvaranje udruge i statut preko Interneta. Jer tete moraju imati posao. Mir u kući je bitan.

Osnivanje i dokapitalizacija tvrtke

Ne možeš ni dokapitalizaciju tvrtke provesti. Jer Trgovački sud se ponaša kao da trguje a ne kao da sudi. Jer se tamo nekome na sudu ne sviđa ni ime naše firme, ni to što smo se mi kao partneri dogovorili i ugovorili. A pregledali odvjetnik i bilježnik. I naplatili svoje gledanje. Pa kad se umilimo i promjenjimo tekst, pa sad piše tako kako se mi kao partneri nismo dogovorili, a iza tog ugovora napravimo još jedan kojim ipak potvrdimo da je to tako a ne ovako 🙂 onda nas opet zaustave jer nemaju jednu potvrdu o uplati. Lova je sjela na račun, vidi se tko je uplatio i koliko, ali eto, zagubila se potvrda. I nije dosta izjava svih nas da je to tako, jer možda je Sveti Petar sišao i uplatio za jednog od nas. Ma nisam pravnik, ali ovo je suludo. Sve je to suludo. Kao da netko čeka da svi sludimo i da prestanemo plaćati porez u ovoj zemlji. Na dobrom su putu!!!

 

12 komentara to “Birokracijo PROKLETA BILA!”

  1. Alen 17 svibnja 2012 at 18:47 Permalink

    nemojite ocekivar u roku 7-10 dana nego ponovo 30 jedino ako imate nekog unutra da pogura 😉

  2. - 17 svibnja 2012 at 20:20 Permalink

    Nažalost, iz medija se u zadnje vrijeme vidi kako se osnovalo dosta udruga za čuvanje kulturne baštine, branitelja, promicatelja “urbane kulture” i “autonomnih kulturnih centara” koji za sitnu lovu dođu do gradskih prostora, tamo rade koncertei slično, te zarađuju lovu od ulaznica i prodaje pića. Naravno, minimalni tehnički uvjeti i ispunjavanje ostalih propisa koji vrijede za regularne birtaše – zaboravi. Oni vještiji još osnivaju i firme koje u prvoj godini nisu u sustavu PDV-a (0%), te ih gase nakon godinu dana kad bi trebali ući u sustav… Čuje se tih priča od poštenijih (glupljih?) poduzetnika koji imaju MTU, trpe inspekcije, plaćaju proeze…

    • - 17 svibnja 2012 at 20:22 Permalink

      Pa je sad svaka udruga onako malo sumnjiva. Možda zato jer pokušavaju spriječiti osnivanje novih paravan-udruga. Možda zato jer žele spriječiti osnivanje konkurencije za psotojeće birtijaške udruge. Ili možda čekaju neku “požurnicu”…

      • Saša Cvetojević 18 svibnja 2012 at 10:14 Permalink

        Siguran sam da to nije ništa takvo, sumnjivo itd. DA je to neki sustavni korak, ne bi se tako radilo. Nego, to je jednostavno inercija birokracije. A to s “požurnicama” to mi je gore nego rak testisa i aids zajedno 🙂 Nemam riječi, čak ni kad biram riječi 🙂 kojima bi opisao stanje u kojem se nalazi birokracija u HR. Od 10 postupaka 9 ide baš kako sam napisao, svejedno je li to sud, ministarstvo, ured, nered 🙂

  3. Tomislav 18 svibnja 2012 at 09:52 Permalink

    Bravo Saša kako si dobro napisao čovječe, obeshrabrim se svaki put kad čujem sličnu priču…

  4. rene 18 svibnja 2012 at 12:29 Permalink

    Osim točnog skeniranja stanja, gore je znati da se ništa neće promijeniti. Zašto? Ona manjina ljudi koja unutar državnih službi zaista odrađuje posao vidi iste stvari kao i ljudi zbog kojih rade taj posao. No, one razine iznad njih – a postoje barem tri – apsolutno su nezainteresirane. Ne samo da ih ne zanimaju operativne promjene, već ih ne zanima posao općenito. Oni su došli radi sebe, da malo onjuše situaciju, pokupe plaću i kontakte pa odu dalje (ili se vrate odakle su došli). To je početak i kraj svega.

    • Vedran 27 lipnja 2012 at 12:24 Permalink

      E TO je problem. Ja isto radim u javnoj službi i trudim se da svoj posao odrađujem pošteno i najbrže moguće, ali kad ti odeš šefu i ponudiš uštede, poboljšanja, prijedloge ili nešto slično, a on te pogleda kao da si došao sa hobotnicom na glavi i pošalje te van, onda ti brzo postane jasno gdje je problem i sjedneš se natrag za stol i kažeš “Ma znaš šta, bmk!!!”

      Eto…to je problem…

  5. - 15 lipnja 2012 at 14:33 Permalink

    Većina birokratskih stvari super štima na najvišim razinama. Ali čim se počne spuštati ispod dužnosničkih razina, nastaju kočenja i filozofija u proceduri. S obzirom na stalna prozivanja o nekakvim “namještanjima”, “sukobima interesa” i “pogodovanju dugogodišnjim prijateljima”, nije čudo što se škvadra ograđuje od svega živog i prebacuje odgovornost na druge. “Tržište”, ako to možemo tako nazvati, se prilagodilo “situaciji”. U Švedskoj, na koju se Balkanci vole pozivati, vlada drugačiji mentalitet, nije uvriježeno potkopavanje i jal, pa zato sve i drugačije funkcionira.
    Državna i javna uprava su još super u odnosu na regionalnu i lokalnu samoupravu. Pravi problemi i kočenja nastaju na tim razinama. Sjetimo se onog slučaja iznenadnog proglašenaj ruševina od austrougarskih kasarni nekakvim zaštićenim ahitektoirnskim spomenicima, te Čačićeve impulzivne reakcije. Ili cirkusa oko kamenoloma proed Šibenika, gdje Šibenik pokušava dozvoliti komercijalno iskorištavanje (radna mjesta i $$$), ali županija donosi plan u kojem se ne dozvoljava iskorištavanje kamenoloma – i nastaje borba.
    Nikakva otpuštanaj u državnoj upravi neće ništa ubrzati, jer džavnih službenika ima oko 16000. Ostalo su nastavnici, vojnici, vatrogasci, liječnici…
    Prave “baje” su u općinama, županijama, lokalnim uredima uprave, po sudovima, gruntovnicama… Oni mogu usporiti projekte i bez njihove dozvole se ne može dalje.
    A fascinantno je kako su za sve ljudima krivi “Zagreb”, “centralizacija” i “poduzetnici izrabljivači”! To što im susjed koji je na nekoj funkciji na lokalnoj razini već godinu-dvije ne odobrava neki projekt koji bi zaposlio lokalce nema veze. Krivi su premijer, ministri itd.

    • Goran 18 lipnja 2012 at 11:58 Permalink

      Bravo. Potpisujem večinu. Može vlada RH ili UV neke institucije donesti odlične odluke ali ako ih sustav bojkotira ( a najčešće to radi iz neznanja ili straha od promjena )stvar nema smisla. I dalje sjede iste tete na šalterima i ubijaju nas. Evo jedan primjer –
      MUP Velika Gorica. Teta je fala bogu otišla u mirovinu. Radila je na šalteru za izdavanje vozačkih i prjenosa vlasništva automobila. Ona i jedan normalan striček. Dolazim u 14,30 ( rade ili su tada radili do 15 sati ). Stanem u red i u 14,50 dolazim na red. Brzo rekli bi neki. Iza mene gospođa u poodmakloj dobi. U malom prostoru za stranke na ostalim šalterima nas cca 5-6. Teta ustane nestane mi iz vidokruga na 1-2 minute i vrati se. Rješi moj predmet ( udari štambilj ) i pozdravimo se. Ja na izlazna vrata kao ono šok – vrata su zaključana. Pitam zašto – odgovor je da neuđe stranka jer onda morju raditi duže od 15,00. Kažem, shvaćam, no pustite me van. Odgovor – pa neće se ona sada valjda za svaku stranku dizat jer ipak nas ima 5-6 u čkaoni. Nek ja pričekam da sve stranke završe što več trebaju. Kažem MOLIM – pa pustite me Van. Ona kaže nemože. A ja dobijem lagano popizditis. Pa zar sam uhapšen? Zar se to ne zove lišavanje slobode? Otmica? Tete po ostalim šalterima spuste pogled i niko ne reagira. Probam otvorit vrata pomoću GMS ( grube motorne snage ). Neide. Ipak je to policija. Nema Van kad hoćeš. Tek kad sam potpuno izgubio kontrolu smilovali se policajci ( ali ne i teta sa šaltera ) te me uz ispriku ( tipa ona je pred mirovinu, nemojte se ljutiti ) me pustiše na slobodu. Uspio sam samo prokomentirat da bi sad kad su nas zaključali trebali još samo plin pustit pa da se rješe tih bezobraznih stranaka koje dolaze u 14,30. SRAM NAS BILO
      Može ministar napravit kaj hoće i misli da treba, no dok je gazda teta na šalteru možemo se fino plakat.

  6. rene 19 lipnja 2012 at 07:32 Permalink

    Pogreška je što mislite da je sustav gore na površini ispravan, ali se odjednom pokvari “kod tete na šalteru”. To je kao s djecom. Roditelji su idealni i doma je sve super, a on se samo vani “malo čudno ponaša”. Ma naravno.

  7. Tomislav 28 lipnja 2012 at 10:09 Permalink

    Saša, piše li se šta? 🙂

  8. Saša Cvetojević 28 lipnja 2012 at 10:42 Permalink

    ne stiže se, ali plan je slijedeći tjedan novi post. Hvala na podstreku 🙂


Leave a Reply